JEDNOSTAVNO

ljubav

 

Ljubav je privremeno ludilo; ona eruptira poput vulkana i onda se povuče.

A kada se povuče ti moraš donijeti odluku.

Moraš shvatiti da li se vaše korijenje do te mjere međusobno ispreplelo da ti je rastajanje potpuno nepojmljivo.

Jer to je ljubav.

Ljubav nije kad ostaneš bez daha, nije uzbuđenje, nije širenje vječne strasti.

To je zaljubljenost, što je dostupno svakoj budali. Ljubav je ono što preostane kada sagori zaljubljenost, istovremeno umjetnost i sretna nezgoda.

Oni koji istinski vole imaju korijenje koje ispod zemlje raste prema drugoj osobi i kada sav lijepi behar opadne sa njihovih grana shvate da su umjesto dva, postali jedno drvo.

autor nepoznat

Visoko negdje u planinama nalazilo se jedno udaljeno gluho selo.

Gluho, ne zato što su stanovnici tog sela bili zaista gluhi, već zato što su bili gluhi za ostatak svijeta.

Ljudi u tom selu živjeli su kao jedinstvena obitelj. Mladi su poštovali starije, muževi su cijenili supruge.

U njihovom govoru nisu postojale riječi: uvreda, vlasništvo, mržnja, tuga, sujeta, bol, pohlepa, zavist, licemjerje…zato što u njihovim životima nije postojalo ništa što bi se moglo nazvati tim riječima.

Stanovnici tog sela rađali su se s osmijehom, i od prvog do posljednjeg dana njihovih života, s usana im nije silazio taj široki osmijeh.

Muževi su im bili muževni, a žene ženstvene.

Djeca su pomagala odraslima u domaćinstvu, igrali se i zabavljali, verali se visoko po drveću, brali gorke plodove, plivali u planinskom potoku.

Odrasli su ih učili jeziku ptica, životinja i biljaka, tako da su djeca naučila jako mnogo od njih.

I skoro svi zakoni prirode bili su im poznati.

I stari i mladi živjeli su u harmoniji sa Prirodom. Navečer bi se svi okupili oko vatre i slali svoje osmijehe zvijezdama.

Svatko bi izabrao svoju zvijezdu na nebu i pričao sa njom.

Od zvijezda su naučili o zakonima Svemira i o životima u drugim svjetovima.

I tako je to bilo kod njih od kad su znali za sebe.

Jednog dana u selu se pojavi neki strani čovjek i reče:
- Ja sam učitelj.

Svi se ljudi obradovaše pridošlici.

I nemalo zatim, povjeriše mu svoju djecu sa nadom da će im djeca naučiti važnije zakone od onih koje su do tada naučili od Prirode i Svemira.

Učitelj je započeo sa svojim učenjem.

No kako je vrijeme teklo, svi su počeli primjećivati kako su se djeca počela polako mijenjati, kao da su bila zamijenjivana nekom drugom djecom.

Postala su u početku razdražljiva, a nakon toga se među njima pojavila i zloba, sve su se češće svađala međusobno i uzimala stvari jedni od drugih.

Naučili su se ismijavanju, lažnim i lukavim osmijesima. Sa njihovih lica kao da su bili izbrisani prijašnji osmijesi, na koje su svi u selu bili navikli.

Ljudi nisu znali da li je to dobro, jer sama riječ ‘loše’ nije ni postojala kod njih.

Imali su povjerenja u učitelja i iskreno su vjerovali da su to nova znanja i umijeća koja im je učitelj donio iz drugog dijela svijeta.

Prošlo je nekoliko godina.

Djeca su narasla, a život u tom dalekom, planinskom selu, sasvim se promijenio.

Ljudi su zauzeli zemlju, ogradili je i nazvali je svojim vlasništvom.

Postali su nepovjerljivi i predostrožni jedni prema drugima.

Zaboravili su za jezik ptica, životinja i biljaka.

I svatko od njih izgubio je svoju zvijezdu na nebu.

Pored toga u njihovim domovima su se pojavili televizori, kompjutori, mobilni telefoni i iznikle auto-garaže.

Ljudi su izgubili svoje široke osmijehe, ali su zato zadobili cinične kikote.

A učitelj, koji još uvijek nije naučio da se smije, promatrao je sve to sa ponosom i pomislio:

U ZABAČENOM PLANINSKOM SELU NAJZAD SAM USPIO PRIKLJUČITI OVE DIVLJAKE MODERNOJ CIVILIZACIJI.

Prof. Shalva Amonashvili . Dr. psihologije i ruski akademik

LJUBAV JE

PRIČA O JEDNOM “NE MOGU”

Dragi prijatelji, danas smo se ovdje okupili da ispratimo “NE MOGU”.

Dok je bio sa nama na zemlji, uticao je na živote svakog od nas, na neke više, na neke manje.

Na nesreću, njegovo ime spominje se na svakom javnom mjestu, u školi, gradskoj skupštini, državnim organima, pa čak i u Bijeloj kući.

Položili smo “Ja ne mogu“ u njegovu vječnu kuću i osigurali mu nadgrobnu ploču sa epitafom.

Nadživjeli su ga njegova braća “Ja mogu”, i “Namjeravam to odmah učiniti”.

Oni nisu čuveni kao njihov poznati rođak, a ni tako jaki i moćni.

Možda će, jednog dana, uz vašu pomoć, postati značajniji na ovom svijetu.

Neka “Ja ne mogu” počiva u miru i neka svi prisutni požive i uznapreduju u njegovom odsustvu.

Amen.

Dok sam slušao posmrtni govor, shvatio sam da ti đaci nikada neće zaboraviti taj dan.

Čitav taj čin je bio simboličan, neka vrste metafore za život.

To se urezuje u pamćenje i zauvijek će ostati u svijesti i podsvijesti.

Ispisivanje rečenica koje počinju sa “Ja ne mogu”, njihovo sahranjivanje i posmrtni govor – to je bio učiteljičin nevjerojatan trud.

Ali, to nije sve.

Kada je završila posmrtni govor, napravila je krug sa učenicima i vratila ih u učionicu.

Proslavili su odlazak “Ja ne mogu” uz keks, kokice i sokove.

Kao dio proslave, Dona je izrezala veliku nadgrobnu ploču od papirne kese.

Ispisala je riječi “Ja ne mogu” na vrhu i “Počivaj u miru” u sredini.

Datum je bio na dnu.

Nadgrobna ploča visila je u Doninoj učionici do kraja školske godine.

Kada je neki đak , mada se to rijetko dešavalo, zaboravi i kaže “Ja ne mogu”, Dona bi samo pokazala na natpis “Počivaj u miru”.

Đaci bi se tada sjetili da je “Ja ne mogu” mrtav i preformulirali bi svoju izjavu.

Nisam bio Donin đak.

Ona je bila moj đak.

Ipak, toga dana od nje sam naučio tu lekciju.

I danas, mnogo godina poslije, kad god čujem rečenicu koja počinje sa “ja ne mogu”, vidim sliku sahrane i učenike četvrtog razreda.

Tako se, kao i đaci, sjetim da je “JA NE MOGU” mrtav.

Spora da sumnja – brza da vjeruje;

Spora da osudi – brza da opravda;

Spora da uvrijedi – brza da pohvali;

Spora da otkrije – brza da pokrije;

Spora da ukori – brza da podnosi;

Spora da podcijeni – brza da cijeni;

Spora da zahtijeva – brza da pruži;

Spora da izaziva – brza da izmiri;

Spora da oteža – brza da pomogne;

Spora da zlopamti – brza da oprosti;

(nepoznati autor)

SEDAM IZVORA STRESA

Postoji sedam izvora stresa i negativnih emocija.

Ovih sedam stresora uzrokuju vjerojatno 95%, pa možda čak i 99% nesreća koje ste ikad doživjeli.

Kada jednom budete naučili da ih prepoznate, i da izađete na kraj sa njima, osjećat ćete se bolje, optimističnije i vedrije u svemu što budete radili. Osjetit ćete da ste ponovo počeli upravljati svojim životom.

 

1. BRIGA - Prvi i najveći uzrok stresa je BRIGA.

Briga je dugotrajan oblik straha prouzrokovan neodlučnošću.

Često ljudi nauče da brinu od jednog od svojih roditelja i, ponavljajući obrazac tog zabrinutog ponašanja, postaju kronično zabrinuti.

Oni se stalno brinu zbog nečega, gotovo sve vrijeme. 

A briga bilo koje vrste polako utiče na opadanje imuniteta i čini vas podložnim svim vrstama bolesti, od prehlade i gripa pa do infekcija i smrtonosnih oboljenja. Vaša sposobnost da prestanete brinuti predstavlja polaznu točku u pogledu toga da zauzmete jedan zdrav, uravnotežen stav da bi vam sve ono što radite pružalo daleko više zadovoljstva.

 

2. SMISAO I SVRHA – Drugi uzrok stresa leži u nepostojanju smisla i svrhe u životu.

Jednom riječju neimanje jasnih ciljeva kojima čovjek treba težiti.

U poslu je glavni izvor stresa slaba organizacija vremena, koja je uvijek prouzrokovana nejasnim ciljevima i prioritetima.

Ne možete izvanredno i efikasno planirati svoje vrijeme ako niste sigurni što je to što želite ostvariti.

Vaš um je osmišljen na takav način da se osjećate zadovoljni sobom samo onda kada radite na tome da ostvarite nešto što vam je važno u životu.

 

3. NEDOVRŠEN RAD – Svatko od nas osjeća “neodoljivu potrebu za tim da završi započeto” ili “težnju ka tome da završi posao”.

Osjećamo se sretnima i zadovoljnima kada završimo posao, ili kada postignemo cilj. 

A nesretni smo i pod stresom se nalazimo onda kada nešto ostavimo nedovršeno ili neurađeno.

Započinjanje rada na nečemu što potom ostane nedovršeno, ili samo djelomično obavljeno, može prouzročiti kod vas veliki stres.

Čak i to da promatrate nekoga tko nešto započne, po to ne dovrši, predstavlja stres.
Odugovlačenje je najrasprostranjeniji primjer nedovršenog rada.

Kad god odugovlačite, posebno važne zadatke, vi doživljavate stres.

I što je važniji zadatak ili odgovornost, to doživljavate veći stres i više gubite svoj duševni mir.

Ovaj stres se na kraju manifestira na psihičkom planu u vidu nesanice, negativnih emocije i lakog uzrujavanja.

 

4. STRAH OD NEUSPJEHA – Ovaj strah se obično manifestira kroz neodlučnost, zabrinutost i brigu.

Strah od neuspjeha je uvjetovana reakcija naučena u djetinjstvu.

Svatko se u izvjesnoj mjeri pribojava nekih stvari.

Strah vas čini opreznim, što je dobro kada ste umjereni u tome.

Ali onda kada strah od neuspjeha previše uzme maha, on može postati glavna prepreka na putu ka vašem uspjehu i sreći.

Kada se suočite sa strahovima i krenete ka njima, oni počnu iščezavati i smanjivati se.

Ali kada uzmičete od osobe ili situacije koje se bojite, strah biva sve veći i veći sve dotle dok ne počne u potpunosti dominirati vašim životom.

 

5. STRAH OD ODBACIVANJA – Ovaj strah se javlja kada vam je previše stalo do toga da dobijete potvrdu od drugih ljudi.

Strah od odbacivanja se obično nauči veoma rano u djetinjstvu kao posljedica obrasca ponašanja u okviru kojeg roditelji djetetu “uvjetuje ljubav.”

 

6. PORICANJE – Poricanje leži u samoj jezgri stresa, nesreće i psihosomatskih bolesti.

Poricanje je postupak osobe koja se odbija suočiti sa neugodnom stvarnošću.

Do toga dolazi onda kada ne želite priznati da postoji neko područje života u kojem trpite neuspjehe.

 Tada pribjegavate tome da sve to odbijate vidjeti i pretvarate se kao da je sve u redu.

Međutim, ono što se u psihi nagomilava – izražava tijelo.

Kada dovoljno dugo odbijate vidjeti činjenice, to počinje da se manifestira na fizičkom planu.

Poricanje dijela stvarnosti pokreće nesanicu, glavobolje, probleme sa varenjem, depresiju, izljeve bijesa i često grozničave aktivnosti.

 

7. BIJES – Bijes je možda najdestruktivnija od svih emocija. Izljevi bijesa mogu uzrokovati srčani napad, moždane udare, rasprsnu krvne žile, izazovu čir, migrene, astmu i kožna oboljenja svih vrsta. Nekontrolirani bijes uništava brakove i veze, uništava ličnosti djece u razvoju, doprinosi gubitku posla i karijere i predstavlja izvor više nesreća nego bilo koja druga emocija.

PRIHVATI ME

PROČIŠĆENJE I PREPOROD

Kada se rodiš u netaknutoj prirodi, odrastaš i sazrijevaš u njoj, jedeš prirodnu hranu i ponašaš se prirodno, uz ljubav koja te prati, jednostavno se pročišćuješ i preporađaš.

Osjećaš se cjelovito, nepodvojeno i umjesto nevidljive duše, samo duboko osjećaš ljubav, kao odgovor na prirodan tok života, mir i radost u srcu.

No nije sve tako savršeno, duša je manifestirana u tijelu kroz um i sva ograničenja koja idu snjim, preko površinskih osjećanja, sjećanja, umišljenu budućnost, misli, emocije i ego. Caruje um, TI si odgovoran pokazati mu put života znanjem.

Sabrana duša na vrhuncu ljubavne ekstaze, prelazi u prosvjetljenu dušu, koja duhom skida ruho tijela, prelazi u svjetlost i uranja u Boga (apsolutno stanje). Bog je svemoć bez manifestacije i zračenja, zato prosvjetljena duša više ne zrači, ali je ostalo prosvjetljeno tijelo koje zrači.

Pročišćenjem se duša umnožava i stvara novi kvalitet duše kroz duh.

Proizilazi da je u svemu bitno živjeti jednostavno i prirodno uz ljubav, naravno tko zna i može.

Razlika između ljubavi i sexa nije za razmatranje jer su to dvije različite stvari, međutim običan čovjek to svodi na relativno isto.

Ljubav se inteligentno pokreće u tijelu neovisno od bilo čega drugog i vodi prirodnom pročišćenju.

Sex je slabost čovjeka manifestirana u trenutku strasti, kroz nagon i nižu svijest.

Ako je u pitanju produžetak ljudske vrste, onda se dovodi u pitanje prosvjetljenje čovjeka, jer podržavajući sex od pročišćenja nema ništa. Kada si na strani ljubavi produžetak ljudske vrste nije u pitanju, jer si pročišćen do razine Boga kome ne treba nikakva vrsta.

Suvremeni tokovi života su suprotni smjer od prirodnih tokova i jedino ti preostaje prihvaćanje svega kako jest, jer je to ipak evolucija. Bez obzira na zbrku oko tebe, ne moraš imati zbrku u glavi i tijelu. Neka bude kaos i rat, ti ostani miran, čist, svjestan i slobodan, jer to nema veze sa sredinom u kojoj živiš.
TAMNA NOĆ DUŠE ...






Možda će se naći neko u ovome...
Koliko god da zvučalo strašno, ova etapa, cini se, predstavlja neminovnost na putu ka prosvetljenju.

Tamna noć duše je četvrta etapa kroz koju prolazi zapadni mistik.
Tamna noć predstavlja pročišćenje duha. 
U ovoj etapi, mi smo pročistili čula, ali još uvek nismo pročistili duh, tako da se naša duša i dalje oseća odvojenom od Boga.
Tamna noć je poslednje pročišćenje duše pre spajanja sa Apsolutom.
To je početak drugog života mistika.
U tom periodu, visak je morao doći natrag u tamnu stranu sivila, ništavila, samoće i bola.
U ovoj etapi, nema radosti. 
Mistik se oseća umorno posle godina i godina provedenih u kontemplaciji. Ipak, on yna da je to faza nove purifikacije kako bi njegov duh prišao najvišim planovima postojanja. 
Neki ovu fazu, nazivaju igra ljubavi sa Bogom. 
Dolazi do gubitka zdravlja, gubitka prijatelja, stare strasti se vraćaju pomahnitalo.
Mistik gubi sigurnost, čak oseća da ga je Bog ostavio. 
Ovaj period traje nekoliko meseci ili nekoliko godina, sa naletima očaja i zbunjenosti. 
Mistiku preostaje samo vera da će jednog dana biti spašen.

Tko smo....? Od kuda dolazimo....? Kuda idemo....?

" Postoji li pakao koji trajno dijeli Duše dobre od loših???
Zapitao se Michael Newton koji je sav svoj rad temeljio 
na Duhovima svojih subjekata koji su mu ukazali da ne 
postoji mjesto strašne patnje za Duše, osim ovdje na zemlji...
Sve Duše nakon smrti odlaze u jedan Duhovni svijet, gdje 
se prema svakom postupa sa strpljenjem i ljubavlju...."





Spoznaja o svijetu postojanja, strah od tjelesne smrti, nepoznati obzor što titra
u vijugama željnim znanja, pretočenog u vjerovanje da rođenjem nismo počeli 
niti će mo smrću završiti svoju šetnju po Zemlji....u ovom ili nekom drugom tijelu.

Što je to što pokreće naše biće....Od kuda strahovi što razaraju najsitnije atome
čovjekova bitka.....
Tko smo....??? Od kuda dolazimo....??? Kuda idemo....???

Taj nagon kojim drhtimo pri svakom dašku vjetra, poput životinja stjeranih u kut
isčekujemo trenutke koji će nas prekriti crnom koprenom i zauvijek utrti u utrobu
Zemlje.....Rastočene i u prah pretvorene.....
Kao ljudska bića, obdareni intelektom ne želimo prihvatiti činjenicu, da će mo 
bez obzira tko smo i što jesmo u smrti biti isti, baš kao i oni manje vrijedni, 
siromašni i bijedni.....
Dali je čovjek izmislio zagrobni život kako bi i poslije života nastavio sa ovozemaljskim
užitcima, kako bi održao svoj ego na životu i poslije života.....
Tu energiju koja se tijekom života razvija i koju nije moguće uništiti, koja traje i 
pretvara se u neki drugi oblik.....U SMRT od koje strepimo....A spremni ubiti i za
najmanju pogrešku......
Gdje su nam dokazi da posljednjim izdahom iz našeg tijela izlazi Duša, koja 
pronalazi put ka vječnom životu, a tijelo kao materija tone u dubine i stapa se sa 
prahom iz kojeg je i nastao....



Od djetinjstva slušamo priče o Raju i Paklu, o vatri što plamti i guta zle Duše, o
svjetlosti što iskri na kraju tunela u koju odlaze dobri i skrušeni, što za života spoznaše
temeljnu istinu o kratkoći življenja i konačnosti, koju nazvasmo....SMRT...
Taj strah od nepoznatog, pretvoren u maštu, koja je spremna izgraditi dvore i kule
samo kako bismo učvrstili svoje vjerovanje da iza one tanke linije obzora postoji još 
života.....boljeg i ljepšeg....
Ma koliko naobraženi, u trenutcima straha postajemo primitivni i slabi, ali u jednom 
sasvim isti.....a to je da tijela umrlih ne ostaju na milost i ne milost grabežljivcima....
već ih od pantivjeka pokopavaju sve civilizacije....uz obrede i bez njih.....I oduvijek
se vjerovalo u zagrobni život, od Neandertalaca do današnjih dana....

Dali je čovjeku lakše prihvatiti kraj....Ako u svojoj glavi za života stvori svijet u koji će otputovati i možda na taj način prevariti smrt nastavljajući sa Dušom život vječni....
Opsjednutost Duhovima, a bez stvarnih dokaza i proživljenih životnih spoznaja...Unatoč
gubitcima u obitelji i želji da nam na bilo koji način daju do znanja da negdje jesu...
Da nas čekaju...Da zaboravimo na strah... Da vjerujemo i vjerovanjem nadživimo SMRT..... Tek u snovima osjetimo tu bliskost sa bićima koja su nas napustila i u
našim mislima žive kao Duhovi, kao Oblaci što se premještaju s jednog kraja neba na
drugi......

Znanstvenici tvrde da ako DOBRO ne može postojati bez ZLA.....Tako u slučaju 
postojanja RAJA, mora postojati i PAKAO....A ako Bog jednako voli dobre i zle, ako ne kažnjava već nas potiče na dobro i pokazuje put pročišćenja na zemlji gdje živimo svoj Raj i Pakao.....Svoju slobodu izbora u Vjeri i Ne vjeri.......
Zašto unatoč ne dostatku dokaza želimo vjerovati da je život vječni i ako ovaj život ne proživimo lagodno to će mo nadoknaditi slijedećim dolaskom na zemlju....Kako se bez vjere suočiti sa smrću djeteta na početku života ....??? Gdje pronaći opravdanje i božiju providnost u tako teškom trenutku....??? Zašto Bog ne spriječi učestala samoubojstva i ubijanje nevinih i ne zaštićenih bića.....??? Zašto ne spriječi gladovanja i ratove, a u interesu velikih i bogatih sila....??? Gdje je u tim trenutcima Božija dobrota....???
Dali je takova težina života nužna kako bismo Dušu pročistili obraćenjem i molitvom, kako bismo učvrstili svoju vjeru ili je tek spoznali....
Bezbroj pitanja bez odgovora.....
Tko smo....??? Od kuda dolazimo....??? Kuda idemo....???

Iscjeljenje: Sve je Moguće

23.08.2011      autor: Dea Devidas    

Iscjeljenje je uvijek – iscjeljenje Svijesti. Ponekad se, misleći na svijesti, govori o iscjeljenju uma. Ili duše. Ali taj opis nije precizan. Jednostavno zato što je Svijest „viša“ – od duše ili uma.

Duša, predstavlja instancu u biću (i izvan fizičkih granica njegova oblika) koja se „proteže“ kroz niz razina Postojanja. To znači da – tako „protegnuta“ – postoji na svim tim razinama istovremeno. Mnogi su autori o ovome govorili, s raznolikom terminologijom. U suštini, jednostavan prikaz govori o najvišoj razini duše (onoj u samom centru Izvora Božanskoga, gdje egzistira kao samostalno božanskog istovremeno povezano sa Svime što jest) te njezinom protezanju na „slojeve“/nivoe ispod – to su pojmovi kao izvorna duša, iz koje „izlazi“ nadduša, pa iz nje daljnje ekstenzije u nižim slojevima, sve do ovog postojanja u materijalnom tijelu. Prikaz je linearan i pojednostavljen, ali samo zbog okvirne slike.
Dakle, duša se u svom Postojanju proteže kroz, uobičajeno percipiranih 12 razina: od izvorne božanske gdje je i sama bog-stvoritelj, do ove koju poznajemo kao inkarniranu u tijelu. U svim svojim razinama postojanja – duša ima Svijest. Ponekad je djelić duše inkarniran na nižim razinama izgubi; primjerice u slučajevima naglih smrti ili opsjednuća, ili svih onih iskustava u kojima je sama Izvorna duša, sa svojim ekstenzijama u nematerijalnim svjetovima odlučila iskusiti iskustvo privremenog gubitka svijesti. No ono, u konačnici, nikad nije vječno, jer se prije ili kasnije duša sjeti svog svjetlosnog koda te vrati svom Izvornom obliku.
S druge strane, jedno od najintenzivnijih iskustava za dušu jest samo utjelovljenje (onog njezinog dijela koji se inkarnira) zato što je sila materije toliko jaka i privlačna da duša, po defaultu, na tren zaboravi svoju istinsku duhovno-svjetlosnu prirodu. U tom su smislu meditacije i većina tehnika za rad sa Sobom/Sviješću dizajnirane kako bi podsjetile dušu na ono što jest.
U tom smislu, mogli bismo reći da duša, sama po sebi, ima Svijest = jest Svijest (u nekom obliku). Zato, kad govorimo o iscjeljenju duše, zapravo govorimo o sjećanju duše na ono što jest, a u sklopu toga o osvještavanju iskustava koja je u pojedinim svjetovima (unutar cijelog Kozmosa, na svim planovima i ostalim planetama) te inkarnacijama odabrala doživjeti u nekom životu, obavljajući pojedine zadatke i učeći/osvještavajući pojedine uvide (tzv. lekcije). Kako duša, u plesu Postojanja, ima mnogo inkarnacija – uputno je, za njezino oCjelovljenje – osvijestiti barem ona ključna iskustva i lekcije (inicijalnih dvanaest) kako bi bila Iscjeljena.
To ne znači nužno sjetiti se svih scenarija iz svih inkarnacija, jer same priče nisu ni važne – više su kreirane kao set-up u sklopu kojeg se odvija učenje. Bitnije su lekcije, odluke i pouke. Tek kad je integrirana većina tih Osobnosti Duša iz njenog multiPostojanja – može se reći da je duša ponovo Cjelovita, tj. iscjeljena. Integrirana znači okupljena, osviještena i smještena natrag u veliku puzzlu: to znači da su i ugodna i neugodna iskustva pročišćena, te shvaćena, s njihovom dubokom svrhom za razvoj duše.
Mehanizam koji Duši omogućava ovakvu integraciju Svijesti jest – Um. Um se često brka s razUmom, ali to nije isto. Razum je onaj logični, intelektualni dio uma koji spretno i matematički precizno odlučuje, temeljeći se na racionalnoj prosudbi i logici. A sam Um, u stvari, osim razumskog ima i emocionalni dio – to je onaj transotični, uzneseni i tzv. iracionalni dio koji jednostavno prima uvide i slavi ekstazu postojanja (ili pada u depresiju, kada je zamračen raznim iskustvima – također odabranim zbog učenja i razvoja).
Uglavnom, um se sastoji od ta dva temeljna aspekta, a most između svijesti duše i uma jest intuicija: zbog toga se njezin glas u percepciji pojedinca uvijek javlja kao nedefiniran OSJEĆAJ, ali se može izraziti kao matematička jednadžba (kao kod Einsteina) ili glazbena harmonija (kao kod Mozarta).
Za svoje učenje u, primjerice, obliku čovjeka na zemlji – duša bira/stvara Um s točno određenim osobinama, tj. onima koje će joj omogućiti najbolje moguće življenje/doživljavanje/iskustvo Sebe u datom obliku. Kao svojevrstan alat, najprikladniji za odabran posao. Zbog toga, značajan dio iscjeljenja obuhvaća i iscjeljenje uma. Jer se duša, dijelom, manifestira kroz njega. Stoga je svaki osobni um jedinstven, i neponovljiv, no svi umovi dijele i istosti (opet, individualno razvijene u različitom omjeru), što stvara polje kolektivnog uma. Zato kolektivne promjene Svijesti utječu na individualna bića i obrnuto – skup svjesnih individualaca može, umreženjem svoje svijesti i energije, djelovati na kolektivni um.
S obzirom na svoje porijeklo, i um je nositelj svijesti: zbog toga se kaže da iscjeljenje počinje iscjeljenjem uma. Kao i s dušom, mehanizam oCjelovljenja je isti – podrazumijeva integraciju (obuhvaćanje) različitih niti uma, u njegovim mnogih postojanjima i oblicima. To se može prepoznati kroz raznolike, čak suprotne tendencije uma u različitim fazama osobnog zreljenja i razvoja: primjerice, osoba inače vrlo ljubopitljive i suosjećanje prirode, može imati fazu u kojoj osjeća da mrzi svijet (ovo je vrlo karikiran i pojednostavljen prikaz, ali samo radi ilustracije). U toj fazi se može raditi o tome da osoba integrira iskustvo brutalnosti koju je doživjela u nekom od svojih postojanja – bilo da je zloupotrebljena na neki način, pa se kroz mržnju čisti njezina potreba za osvetom, ili je zloupotrebljavala pa se oslobađa tako nakupljene karme (energesko-psihičkog materijala), a u pravilu i jedno i drugo jer duša često ima suprotna iskustva da bi ih, u stadiju kada je spremna, mogla uravnotežiti.
Tako se um iscjeljuje također osvještenjem spomenutih obrazaca (multidimenzionalnih i reinkarnacijskih), a oni se uglavnom detektiraju kroz misli i emocije – tehnike usmjeravanja svijesti i njenog energetskog „pogonjenja“ dahom, sa svrhom ovladavanja mislima (poputafirmacija i vizualizacija) te čišćenja emocija (vježba disanja i meditacije) iscjeljujući su u ovom procesu.
Sve ovo nas dovodi do tijela – fizičkog, i nefizičkog (aure). U auri su pohranjeni zapisi tj. sve informacije koje, ako se ignorira, alarmiraju kroz fizičko tijelo – od umora do konkretnijih bolesti. Za njih se kaže da su posljedica nedostatka energije u tijelu, ili poremećenog energetskog toka, a energija je, u stvari Svijest: tamo gdje je Svijest budna i pristuna, energija teče. Zbog jednostavnog zakona fizike prema kojem energija slijedi pažnju. U tom smislu, sve tehnike koje podučavaju obraćanju pažnje na neki od dijelova tijela i kontakt s njima evociraju svijest u našemmaterijalnom vozilu (tijelu). 
Integracija svega ovog je iscjeljenje, tj. oCjelovljenje=iscjeljenje. Nije nužno obuhvatiti sva svoja postojanja jer ih je nezamislivio mnogo. No, nije ni važno: bitno je ocjeloviti KLJUČNA, a ona su u mnogo čemu slična. Bez obzira na različitu razinu gustoće na kojoj ih je duša stekla, iskustva dijele istost – zato se kroz um detektiraju kroz njegova uvjerenja, kroz tijelo u njegovim „zatezanjima“ ili drugim fizičkim senzacijama, a kroz psihu u cijelom spektru osjećanja pojedinca.
Temeljnih razina je dvanaest, i dovoljna je integracija uvjerenja i osjećanja (uma) te lekcija i zadataka (duše) kroz te razine. Vrijeme u kojem jesmo jest IDEALNO za ovaj proces. Prvenstveno stoga što se novi energetski val spušta na Geu/Zemlju i „pere“ čisti sve: kao da kroz cijev, zaprljanu ovim i onim, naglo propustite veliki mlaz vode. Ona čisti sve pred sobom iisplivavaju smeća za koja niste ni znali da ih nosite, ali evo, izlazte. To se događa sada ne zemlji. Zato je intenzivno. Zato je moguće da ste jedan dan slomljeni, bezvoljni i obuzeti mrklim mrakom te nervozom (čiste se „smeća“), a drugi euforično ushićeni i sve vam je kristalno jasno (očišćena svijest blista energijom).
Za što ugodniji prolazak kroz ovaj proces (koji će u prvom valu trajati do spomenutog 21.12.2012., a zatim u drugom valu do 2017., te u trećem do 2030. godine) zapamtite slijedeće stvari: stvarate svoj svemir svojom slobodnom voljom. Stoga, usmjerite li svoju slobodnu volju u odluku da će vam Svijest prolaziti kroz sva iskustva s LAKOĆOM, tako će i biti. Jednostavno, odlučite, POSTAVITE NAMJERU DA UZDIZANJE VAŠEG BIĆA PROLAZI U SVJETLOSTI I RADOSTI. Jer BUDNA SVIJEST ČINI DA JE SVE MOGUĆE. Tako ćete se i čišćenjima smijati i reći „ugodno, neugodno, pa šta, ja sam duša koja bez osuda SVJEDOČI S RAZUMIJEVANJEM I LJUBAVI. A, kada budete očišćeni lakše ćete drugima pomagati da dosegnu isto stanje svijesti.  Suosjećanje i služenje su, u fazi Postojanja u kojoj jesmo do daljnjeg, instrukcije Ljubavi.

BUĐENJE BOGINJE

Dakle, je li to ljubav ili strast?

Lako je zamijeniti strast za ljubav, pa ipak... postoje znakovi koji otkrivaju o kakvim se emocijama radi. Dea Devidas vodi vas na prekrasno i inspirativno putovanje kroz faze ljubavi te ambivalentnu moć strasti - onu konstruktivnu i onu razornu. Čitajte pažljivo

Dea Devidas

Buđenje Boginje

Ljudi se, to je sasvim jasno, prepoznaju po vrsti energije kojom vibriraju. U pravilu za nekoga kažemo da jest ili nije na našoj „vibri". I, zapravo, svaki klik i prepoznavanje nastaje iz energetskog sklopa. Uglavnom se radi o povezivanju putem neke od glavnih čakri - povezuju se energetski centri u istom stanju vibracije, kako bi ih dvoje ljudi zajedno „popravilo". Psihologija kaže da se ljudi povezuju po psihopatologiji, no cjelovito iscjeljivanje ima drugi pristup: iz iskustva znamo da se ljudi povezuju upravo da bi kroz zajedničku interakciju osvijestili te tako iscijelili one duboke psihološko-energetske obrasce koji izlaze jedino uslijed intimnog otvaranja i prateće povezanosti.

Budući da čakre utječu na rad žlijezda, znanost obično fenomen zaljubljivanja naziva „kemijom". No, suštinski je riječ o energetski intenzivnom „udaru" kojeg kod uključenih ljudi izaziva energetski sraz: taj „udar" pokreće žlijezde i tako uistinu izaziva niz kemijskih reakcija. A onda govorimo o „zaljubljenosti" i „strasti".

U tim je pojmovima velika zamka. Jer, kao takva - zaljubljenost ne postoji. Postoji energetsko prepoznavanje -obično toliko intenzivno da pokrene cijeli sistem i dovede ga do očaranosti, uzvišenosti i svih drugih energetskih fenomena koje je ljudski razum sklon spremiti u ladicu „ljubavi". No, ljubav je više od toga udara. Istina, on može biti prvi korak do nje - sigurno i jest kada se radi o duhovnom prepoznavanju dviju duša. No, ne mora.

Treniranje slobode

Jer, fizičko-energetsko prepoznavanje je prvi korak. Nakon toga slijedi stvaranje mentalno-emotivne povezanosti - kroz razgovore i razmjene svih razina psiholoških nivoa. Važno je istaknuti da ljubav nije ovisnost, kako se pokazuje u većini suvremenih scenarija gdje su uvjetovanja i suptilne ucjene glavni mehanizmi pokretanja odnosa. Ona je sloboda. Istina, lakše je reći nego provesti u djelo. Pa ipak, jedan od ciljeva svakog odnosa morao bi biti trening te slobode - voljenja koje se ne mjeri time koliko je partner ispunio tuđa očekivanja ili se ponašao po protokolu projekcije kojeg druga strana ima.

Faze odnosa

Dakle, u nedostatku boljeg izraza, ljudski um ljubavlju naziva sve razine odnosa. Što u suštini odgovara istini. Pa ipak, mudro je u „klasifikaciji" odnosa biti svjestan energetskih manifestacija i njihova razvoja. Prvo je, dakle, prepoznavanje tijela: čakre se dohvate i tako uzajamno uvrte da su ljudi nerazdvojni. Koliko god su zajedno, ne mogu jedno bez drugoga, i žele se još više - kao droga, što je zbog kemijskih reakcija koje izaziva takav rad čakri. Postoje procjene o trajanju tog perioda, znanost kaže - ne duže od devet mjeseci.

Potom se, ulazi u drugu fazu odnosa - nakon prepoznavanja tijela i uma, naime, slijedi prepoznavanje duše. Ovo je obično tzv. karmička razina. Zbog toga u toj fazi nužno počinju neslaganja - makar sitna. Ona se, jasno, odražavaju kroz ego (banalno, ona želi u kinu gledati komediju, on akciju), no postaju jasne razlike - kao glavni poligon učenja u odnosima. Jer, ljubavni odnosi su najžešća radionica cjelovitog življenja. U biti, predstavljaju takav rudarski rad kopanja po sebi - takvo „štemanje" svog ega - da nitko živ ne bi pristao na to bez da ga ne zgrabi „zaljubljenost" - tj. ljubav.

Ta faza „brušenja dijamanta" - svakog u odnosu - u pravilu je ključna. U njoj se najjasnije vide psihičke istosti i razlike ljudi. Jer, ljubav iz ljudi izvlači najljepše, ali i najružnije, pohranjeno... Upravo u ovoj fazi sviće čista ljubav - čista, u smislu pročišćenja prvog vela energetskih fenomena - u smislu dubljeg povezivanja usprkos razlikama. No, za većinu parova ovo ostane zadnja faza, i shodno tome, njihov odnos lagano kreće na početak svog kraja. Ovo ne mora biti brzo, može trajati, no povezanost se osipa.

No, ključ zadovoljstva je ući u fazu prepoznavanja duha. U njoj prihvaćate partnera sa svim njegovim energetskim i psihološkim različitostima, a i dalje ga volite te poštujete, kao čisti izraz božanskoga. Kao glavni blagoslov vašeg života. I, svakog trenutka ga doživljavate kao da ga vidite prvi i zadnji put u životu. Jer, znate da je život živ, pa u njemu i vi, te da ste svaki trenutak novi. S tom svijesti nema rutina, nema očekivanja. Zaista ste „ovdje i sada". Čak i ako živite zajedno, liježete i budite se - uvijek to činite kao da je prvi i zadnji, s punim poštovanjem i zahvalnošću. To je devocija.

Strast duše vs. strast tijela

U toj priči, gdje je strast? Što je dublja i čišća ljubav, to je dublja i mirnija strast. Istina, ona nema onaj dramatični naboj s početka, kada je gonjena i pokretana probuđenim hormonima, ali ima novu kvalitetu: postaje svetija i intenzivnija. Divljija, neposrednija, a stabilnija.

Jer, strast duše se razlikuje od strasti tijela, iako se kroz nju izražava (s obzirom da jesmo inkarnirani u tijelima). Strast duše ona je strast kojom čovjek stvara - u svim područjima svog života (poslu, ljubavi...). Za razliku od nje, strast tijela je prolazna i iscrpljujuća: počinje s grozničavim grčem „moram te imati", pa neki poluhisterični užurbani orgazam i nakon toga - ispražnjenost. Doslovna i duhovna.

Strast, je kao i ljubav, ne emocija, nego stanje duha, kvaliteta življenja. Njena glavna boja je ona stvaranja jer odražava plodno, kreativno stanje svijesti. Suprotno tome, strast tijela ima notu razaranja. Nije ono samo po sebi loše - potrebna je, naravno, ravnoteža. No nje, u pravilu, rijetko ima u nesvjesnim odnosima.

Zašto čovjek ima Dušu, a životinje ne....!?
Koliki je prostor svijeta u koji Duše odlaze...? Dali je taj svijet prenapučen..? Dali je sve izrečeno ljudska fikcija da bi lakše napustili ovozemaljski život i Dušu prepustili visinama....
Dali smo mi samo energija koja se mijenja iz jednog oblika u drugi....?
Kao što voda zagrijavanjem prelazi u paru, a para stvara oblake, oblaci ponovo u tekućinu koja u kiši pada na zemlju, a u čitavom tom vrtlogu energije, postoji osnovna nit koja se manifestira na različite načine....
Dali je čovjek zbir svih energija koje postoje u svemiru....?
Dali je čovjek ona kapljica kiše koja kratkoćom života od oblaka do zemlje gdje pada i umire, da bi isparavanjem ponovo stvorila oblak što će kada dođe vrijeme opet pronaći svoj put ka Zemlji...., Ali ne na istom mjestu, već na sasvim drugom kraju svijeta....

Tko se ne boji smrti....???
Ja DA.....I zato toliko pitanja....???
Možda baš Vi znate odgovor....???


Dali zbog straha ili spoznaje da je život naprosto ne ponovljiv, da je naš um prepun neobičnih treperavih jednadžbi....Da samo um može preskočiti vrijeme i prostor, povezati ne povezano.....Da su naše energije ključ svega spojivog i da naprosto ne znamo....
Tko smo....??? Od kuda dolazimo....??? Kuda idemo....???

I na kraju....Dali je zagrobni život istina koju nitko ne može dokazati....?
Dali u nama ćući strah pretočen u spoznaju da koračamo prema svjetlu na kraju tunela, napuštajući temelj života rođenjem.....,Instikt u preživljavanju.....I na taj način omogućavamo razvoj i produljenje vrste.....

Ako gledatelj vidi više od igrača onda smo mi na ovom svijetu igrači koji igraju svoju utakmicu života....Neki će je igrati dulje, neki kraće, neki će je napustiti i prije nego zviždljka označi kraj igre.....

 

Soul mates (srodne duše)

Broj posta: #1  by Red » 24.10.2010, 18:41

U ovoj temi prezentirat ćemo više mišljenja i stavova o tome da li zaista stoji ona teorija o tome da je svaka duša nakon što ju je Vrhovni Kreator "izustio" iz sebe, bila podijeljena na dvije polovice koje se tek nakon bezbrojnih inkarnacija trebaju ponovno sresti i sjediniti na putu Kući.



Julia Jablonski, u svojim razmatranjima ove teme pronalaženja i ostajanja sa svojim soul-mateom, kaže sljedeće: "Mi svi dijelimo jednu primalnu čežnju za osjećajem potpunog jedinstva sa onim što se posljednjih godina zove soul mate. Ova romantična težnja ispitana je sa mnogo aspekata i iz mnogo uglova. Naučnici to objašnjavaju biokemijom i hormonima. Antropolozi to objašnjavaju putem kulturalnih mitova, prokreativnih instinkta i želje za parenjem. Psiholozi to pripisuju duboko usađenim problemima koji potiču iz djetinjstva i našoj želji za ponovnim ujedinjenjem sa našim majkama, našim prvim i «savršenim» ljubavima. Nijedna od ovih teorija ne isključuje jedna drugu, ali kao i sa svim drugim nematerijalnim iskustvima, ispod njih leži duboki duhovni korijen odnosno stvarnost iz koje ustvari jedino i izlaze ove želje. Želja pokreće svijet i želja za ujedinjenjem u «Jednotu» je ona koja inspiriše naše želje za pronalaženjem soul mate-a. Problem je u tome što mi tražimo onu neograničenu i neuvjetovanu ljubav, a romantična veza teško da to može ispuniti. Jer, romantična veza je obično ona kroz koju doživlajvamo mnogo nezadovoljstva i neispunjenih ambicija.Stoga, veza sa našim soul mateom može početi kao romantična veza, ali zatim prerasti u nešto mnogo dublje. Naime, mi smo privučeni jedno drugom na početku kroz romantičnu vezu,ali iskustvo ljubavi sa soul mateom je kad osjećamo da smo temeljno povezani s njim/njom, a odnos nije rezultat svjesnog napora da tu vezu poboljšamo ili održimo, već on potiče od Božanske milosti. Ova vrsta odnosa sa drugom osobom toliko je važna u životu i ima toliki upliv da su mnogi rekli da ne postoji apsolutno ništa važnije od ostvarenja takvog životnog iskustva (Thomas Moore, npr.)

Svi klišei o ljubavi na prvi pogled dolaze iz stvarnog iskustva kad prepoznate nekog koga ste voljeli, u stvari, u prošlom životu. Intenzivan i trenutačan osjećaj intimnosti je moćan i tokom godina spoznala sam da mnogi ljudi žele imati ljubavno iskustvo sa svojom srodnom dušom. Mnogi se pitaju: "Hoću li ikad naći svoju srodnu dušu", "Jesam li pronašao/pronašla svoju srodnu dušu", ili "Mislio sam da je ona moja srodna duša, šta se zaboga dogodilo"? Dakle, da se vratimo na početak. Ovaj osjećaj momentalne povezanosti s tom osobom, izrasta iz nesvjesnog ili iz sjećanja duše na prijašnje ljubavno iskustvo s tom osobom. Znači, soul mate je neko s kim smo podijelili brojna ljubavna iskustva iz prijašnjih života. Ako samo pogledamo ovaj život, i prisjetimo se koliko smo ljubavnih veza imali, onda je jasno da nismo ograničeni na samo jednu srodnu dušu za cijelu vječnost ili na samo jednu osobu za jedan život.

Nina Lee Braden pita se: Šta je to srodna duša? Je li to neka samo zvučna riječ izmišljena od pokreta New Age i izdavača romantičnih priča koji samo žele povećati prodaju svojih knjiga? Je li srodna duša samo drugi termin za istinsku ljubav ili je to nešto sasvim drugo, nešto veće, dublje i jače? Nemam precizan odgovor na ovo pitanje, ali imam svoju teoriju o tome, kaže Nina. Naime, ja smatram da postoji tzv. „pleme jedne duše“. To znači da postoji mnogo ljudi koji imaju važne životne veze s nama, a koje su dio našeg plemena duša. Tokom ovog života možda naletimo na 5, 10 ili 20 različitih osoba koje su dio našeg plemena duše i u određenim uvjetima snjima možemo imati veoma intenzivan, karmički intiman odnos.O njima su govorili čuveni prorok Edgar Cayce, zatim Richard Bach, i Ellizabeth Clare Prophet ali i Platon. Da bi se objasnila priroda srodnih duša, ne morate vjerovati u reinkranaciju iako mnoštvo literature uključuje taj sistem vjerovanja kad objašnjava pojavu soul mate-a.

Ples srodnih duša

Kad god sretnemo nekog ko u nama izazove snažne emocije, ili snažnu fizičku privlačnost, mi želimo vjerovati da je tu u pitanju «SUDBINA» ili «Božiji plan» i tome prišijemo onaj ljudski naziv «srodna duša». Na žalost, međutim, dešava se veoma često da te osobe koje izazivaju snažne emocije kod nas nisu ništa drugo nego «partneri za strast», osobe kojima smo privučeni prmarno zbog naših ego želja i potreba. Iako će sad neko insistirati na tome, : ne to nije samo još jedna emotivna veza, postoji duboka duhovna povezanost između nas, to najčešće nije slučaj. To je jedino slučaj kada se duše prije nego se rode «dogovore» da se susretnu iz raznih razloga.

Primjena tog duhovnog cilja – da se još jednom sretnu može se definisati kao sudbina ili predodređenje. Sve ostale veze stvar su slobodne volje. Dakle, osobe koje se prije rođenja u ovoj inkarnaciji dogovore da se sretnu i s kojima imamo susrete iz ranijih života su upravo osobe koje nazivamo «srodnim dušama». Da pojednostavimo stvari, postoje najmanje tri česte klasifikacije srodnih duša. Tu su «Limbotične srodne duše» to su one duše koje odaberu ranije da postanu «prijateljske srodne duše» s vremenom, ali se susretnu prerano u ovom životu i onda završe u limobtičnom stanju neko vrijeme. Zatim, postoje «blizanačke duše» ili «blizanački plamenovi» /koriste se oba pojma za istu stvar -. Kada se jedna duh.duša podijeli u dvije polovice/. Spajanje blizanačkih duša može biti strasno ali kratkotrajno ili čak postati katastrofa ako obje strane prije toga nisu planirale da postanu ujedinjene onoliko koliko su to stvarni blizanački plamenovi. Ili ne prihvate «sopstvo» do vremena u kom se trebaju sresti.

Karmičke srodne duše, prijateljske i vrhunske srodne duše

Karmičke srodne duše su najčešći tip srodnih duša, jednostavno zato što ljudska bića imaju tendenciju da prave mnogo grešaka tokom svog evolucijskog procesa. Ovo su duše koje su imale barem jednu prethodnu inkaranciju skupa koja je završila nesretno. Ponovno se sada sreću u određenom životu sa namjerom da razriješe prošle lekcije ispravljajući bilo kakvu nbeprijateljsku karmu, a što im donosi priliku da stave tačku na to iskustvo i idu dalje. Za ovakve duše moguće je i da napreduju ka sljedećem nivou ujedinjenja i eventualno postanu prijateljske srodne duše, umjesto što će se odvojiti, i to jedino ako obje strane snažno to žele i ulažu zajednički napor u takvu vezu. Međutim, najčešće barem jedan od partnera ne ćeli ići tim putem jer postići sve te ciljeve (ispraviti prethodnu karmu, pročistiti je i dovršiti) i dalje imati dovoljno želje ili privlačnosti da se bude sa drugom stranom često je zastrašujuće.

Ustvari, nije neuobičajeno da karmičke srodne duše ustvari čak stvore nove lekcije i nagomilaju više neprijateljske karme što je suprotno od onog prvobitnog cilja – da se riješe prethodne neprijateljske karme. To je slučaj kao i što smo maloprije rekli – kad obje strane ne ulože dovoljno napora i odlučnosti da izlječe svoj odnos. Takav odnos, bio on platonski, romantični ili poslovni, može imati više prekida prije nego se okonča i raskine vezanost međusobna. Iako su neke karmičke srodne duše – ljubavnici(čak mogu biti i u braku) ili su prijatelji ili rade zajedno jako dugo vremena kako bi postigli prethodno postavljene duhovne ciljeve – ujedinjenje je nesretno, prbolematično i ciklično (čas bolje, čas gore, miješa se ljubav i mržnja, itd) Čak i ako ove karmičke veze krenu lijepo i završe lijepo uvijek između početka ikraja postoji više faza u kojima dolazi do neprijateljstva a što može biti veoma uznemirujuće.Često također unatoč staroj karmi ili lekcijama koje su savladane svaka strana neumitno ide svojim vlastitim odvojenim putem da bi bila slobodna susresti druge srodne duše koje nju /njega očekaju. To je opet zato što je uglavnom namjera karmičkih srodnih duša ne da budu dugogodišnji partneri nego da pobijede ranije nesklade i nesporazume i zatim postignu zavrčetak i tada tek krenu dalje. Ako ovo niej psotignuto mogu završiti tako što će se ponovno susretati u narednim životima, sve dok konačno ne urade kako treba ili jedno od njih ne odluči da u potpunosti otpusti drugo za sva vremena. Sljedeći elementi utiču na ujedinjenje karmičkih srodnih duša:
- fizička ili geografska udaljenost ili raskid
- uplitanje treće strane
- kronična neodlučnost i/ili nemogućnost jednof od partnera da ima čvrstu opredjeljenost
- vremensko nepodudaranje(koje ovisi o ljudskoj slobodnoj volji, a ne o «Božanskom tajmingu» Na primjer: ako se zaljubiš u nekog znajućui da je ona/on već u braku, i ako vam druga strana kaže: Volio bih da provedem život s tobom ali već sam oženjen i vrijeme nije moglo biti gore odabrano, jer sam oženjen, to ustvari znači: J odabirem da ne napustim svog bračnog druga zbog tebe u ovo vrijeme (ako i ikad poslije). Dakle, vremensko nepodudaranje znači da i jedno i drugo imate izgovore zašto ne dajete drugoj strani ono što ona/on želiu i treba u vrijeme kada to treba.

Prijateljske srodne duše

...su one koje ranije odaberemo da s njima radimo na uspostavljanju temeljnog ljubavnog, obogaćujućeg i sretnog odnosa, da učimo iz njega, podučavamo rastemo i budemo partneri dug vremenski period čak i cijeli život. Pa iako iz svakog odnosa možemo učiti, ovaj odnos donosi mnoštvo nagrada u ovom procesu učenja. Ovaj tip odnosa je veoma komotan, pun poštovanja, iskrenosti, podrške privrženosti ljubavi, sigurnosti i posvećenosti. Parovi u ovom odnosu fokusirani su na zajedničku ljubav i poštovanje čak i tokom vremena sukoba i međusobnih konflikta. Pa iako i ovdje može doći do vremenskog nepodudaranja, i ako je vaša prijateljska srodna duša u braku kad se prvi put sretnete , može vas godinama držati na uzici sve dok ne odluči da se razvede kako bi bila/bio s vama. Isto tako, on/ona neće imati ni romantične ni seksualne odnose s vama prije nego se razvede, jer bi time povijedio/la druge osobe. Prije će se prvo razvesti a tek onda s vama susresti jer ovakva vrsta srodnih duša nikad neće ispoljiti sebično i destruktivno ponašanje. Napose, ne počinju sva spajanja ove vrste duša intenzivnom romantičnom privlačnošću ili fizičkom strašću. Ustvari, većinom to prvo bude prijateljski odnos nego što to budu neke uzdignute emocije. One razvijaju duboku, duhovnu ljubav i prijateljstvo koje transcendira do želje i potrebe za romansom.

«Granične“ srodne duše

Ovakva vrsta odnosa dešava se kod parova koji imaju različite elemente karmičkih srodnih duša i prijateljskih srodnih duša. Ovaj termin ivičnih srodnih duša indicira da konačni završetak odnosa može ići bilo kojim putem ali najčešće ide ka prijateljskim srodnim dušama. Primjer: neka preostala karma iz ranije inkarnacije koja mora biti pročišćena ali oba partenra nakon što to urade, odaberu da ostanu zajedno do kraja života u sretnom odnosu. >No, zbog elementa slobodne volje, ova vrsta odnosa ne garantira da će kraj biti ovjenčan brakom. Najčešće ova vrsta spajanja je puna teških izazova, ali zato i veoma nagrađujuća nakon toga.Na površini svaka od ovih veza može ličiti na onu drugu u početku: postoji snažna emocionalna privlačnost, fizička strast, osjećaj deja vu-a ili telepatska i empatska povezanost, kao i ono : Ja ZNAM da moram biti sa ovom osobom. Jednostavno, to osjećam cijelim bićem». Ako tako postupite, a ne radi se o takvoj vrsti odnosa, onda ćete sebi priskrbiti dosta bola u srcu. Treba istaći da prijateljske srodne duše nisu obsesivne niti agresivne jedna prema drugoj.

Koncept blizanačke duše nije novi. Platon ga je opisao još prije 2500 godina. Evo odlomka: «...i kad jedno od njih susretne drugu polovicu, ustvari polovicu samoga sebe, taj par je onda izgubljen u veličini ljubavi i prijateljstvu i intimnosti toliko da jedno bez drugog neće željeti biti ni sekundu.Ako bi Hefet, sin Zeusov, upitao neki par: da li želite biti cjeloviti, uvijek i danju i noću zajedno? Ako je to vaša želja spreman sam vas stopiti u jedno o dopustiti vam da rastete zajedno, tako da će od vas dvoje postati jedno, i nakon vaše smrti i dalje ćete biti jedno, pitam da li je to ono što želite? Nema čovjeka i žene koji, kad čuše ovaj prijedlog, ne poželješe ovo stapanje jedno u drogome, ovo postajanje jednim umjesto dvoje, što je bilo izražavanje njihove drevne potrebe. I razlog je u tome što je ljudska priroda bila prvobitno jedna i mi smo bili cjeloviti tako da je želja i potraga za jednotom i cjelovitošću nazvana ljubavlju»

Kada smo se odvojili jedno od drugog, davno nekad, duša je znala i još uvijek zna da će neminovno morati uslijediti spajanje sa drugom polovicom kao dijelom božanskog plana. Nakon te spoznaje i bolnog odvajanja duboko ukorijenjena težnja za jednotom počela je da raste u svakom od nas i da čezne za ponovnim ujedinjennjem i kompeltnošću koju je imala nkeada davno. Samo jedna polovica u cijelom univerzumu može zadovoljiti tu težnju. Kao rezultat, mi neprekidno tražimo našeg blzanca. Ali želja za ujedinjenjem ne staje ovdje...i to duša također shvata. Ono što duša zaista želi nije samo ponovno ujedinjenje sa samom sobom, nego prvobitno osjećanje jednote koju je imala sa Izvorom na samome početku. Ovo čeznućće za «prvom intimom» neće stati sve dok ne bude u potpunosti zadovoljneno. Imamo vremena koliko god želimo da se to desi, ai to će se na kraju sigurno desiti.

Platon nije jedini koji je dao uvide u odnose između blizanačkih duša. Duhovnost sufija od prije 800 godina također govori o tome:

«...Iz originalnohg jedinstva bića postoji fragment i razdvajanje bića u zadnjoj fazi biće se dijeli iz jedne duše u dvije. I posljedično tome, ljubav je potraga svake od polovica da nađe onu drugu polovicu na zemlji ili nebesima...» Edgar Cayce, čuveni «spavajući prorok» govorio je o srodnim dušama i blizanačkim dušama. On je objasnio kako su na početku muško i žensko bili jedno. U njegovom historijskom opisu Atlantide, Cayce kaže da je prije više stotina hiljada godina...tamo u Atlantidi živio jedan Amillius, koji je prvi zabilježio odvajanja bića koji su nastanjivali zemljunu sferu ili plan postojanja u muško i žensko kao odvojene jedinke. St. Žermen kaže ovako: Blizanački plamenovi su indentičan rezonantni odjek iste frekvencije u različitim energetskim tijelima (muško-ženskim). U energetskoj esenciji tvog blizanačkog para leži određena specifična frekvencija koja je zaista indentična sa frekvencijom u samom tebi...to su indentične frekvencije koje postoje u tijelima različitog spola i to mi zovemo blizanačkim plamenovima. Doživljavajući svjesnost u sebi samom, voleći bezuvjetno ono što ti jesi i bivajući u svojoj stvarnosti u ovom vremene, stvara se rezonancija u tvom biću koja privlači indentičnu suštinu u suprotnom tijelu energije iste duše. Ona zove i stapa se sa tvojom energijom i ti se stapaš s njom»

Koja je najvažnija polazna tačka za ujedinjenje blizanačkih plamenova? Kako se mi pripremamo za to? To počinje sa željom da volimo sebe i druge bez ikakvih uslova i bez sudova i ocjenjivanja ljudi i sebe. Iako je želja početna tačka, ona nije dovoljna. Osoba mora živjeti , odnosno svoju želju pretočiti u svakodnevni život što je više moguće. I iako ti naši napori da svoju istinu živimo ne budu na nivou majstora, mi moramo već dobro zagaziti u to ili će naš odnos s drugom polovicom ispaštati. Ukratko, neuvjetovana ljubav je čarobni sastojak za izgradnju odnosa sa blizanačkim plamenom. Ako se dvije duše žele ponovno ujediniti i onda imati odnos koji je od značaja oboje moraju biti duhovno spremni za to. Tada Univerzum će stvoriti specijalnu silu neophodnu da bi ih se dovelo jedno drugom u određenom momentu u životu. Međutim, potraga za onim drugim uvijek mora početi kao potrga za samim sobom. Svako mora otkriti svoju vlastitu duhovnu prirodu i potencijal ...i učiniti što najbolje može da taj potencijal živi svakodnevno.

Brak i šta on treba značiti

Bog je blagoslovio ljudsku instituciju braka kao priliku da dvoje pojedinaca razviju cjelovitost kroz razmjenu svojih Alfa – Omega polariteta. Bez obzira radilo se o ujedinjavanju blizanačkih plamenova, srodnih duša ili karmičkih partnera, brak muškarca i žene trebao je biti mističan, proslava ujedinjenja duša sa voljenom Ja Jesam prisutnošću. Kosmička razmjena božanske ljubavi u bračnom odnosu predviđena je da bude ona ista kreativna ljubav koja uokviruje univerzum i koja je postojala u vrijeme kad je Bog Otac izdao naredbu: "Neka bude Svjetlo" i kada je Bog u vidu Majke odgovorio: "I bi svjetlo!" Ovaj kreativni tok može se izraziti jedino u fizičkom jedinstvu, ali također i tokom ciklusa posvećenog celibata koje svaki od partnera poduzima kada želi da na svojoj stazi se susretne sa svojom JA JESAM PRISUTNOŠĆU. Razmjena energija svete vatre u seksualnom ujedinjenju služi za prenos sfera kosmičke svjesnosti – uzročnih tijela svjetlosti. Energija Svjetla rezultira iz ujedinjenja pozitivnih kvaliteta svakog od partnera i ojačava njihov vlastiti božanski indentitet.- osnažujući ih da nose zajednički teret karme. Kad ova razmjena energija nije oduhovljena kroz prepoznavanje da je Bog i voljeni i onaj koji voli dvoje ljudi mogu doživjeti fizičko zadovoljstvo, ali oni tada, ne znajući, preuzimaju karmičke uzorke jedno od drugog bez dobrobiti duhovno transformirane ljubavi. Ovim se može objasniti česta kriza identiteta u brakovima jer oni preuzimaju toliko mnogo karmičkih indentiteta i time neutraliziraju svoje vlastite, da više ne znaju ko su oni u braku.

Karmički brak

Osim brakova između blizanačkih plamenova i soul matea, treća vrsta ljubavnog odnosa je ona koja se najčešće sreće – karmički brak. Ovdje se nalazi dvoje ljudi radi balansiranja zajedničke karme.Ovi brakovi su često teški, ali su važni radi postizanja vlastitog duhovnog majstorstva. Muž i žena u takvom jednom braku imaju i jednu sigurnu dobrobit – a to je podizanje djece što stvara pozitivnu karmu. Neki od ovih brakova nude priliku da se izbalansiraju neki raniji događaji, poput ubistva, izdaje ili ekstremne mržnje. Često jedini način na koji možemo izlječiti –izbalansirati tu ogromnu mržnju jest putem intenzivne ljubavi izražene kroz odnos muž – žena u ovakvom karmičkom braku,.

Lohengrin i Elsa

Wagnerova opera "Lohengrin" ilustrira odnos blizanačkih plamenova u kome jedno od njih odlazi na Nebo odakle pomaže svojoj voljenoj da prođe testove i iskušenja na Zemlji. Elsa je lažno optužena da je ubila svog brata, ali je ona potpuno uvjerena da će doći vitez u sjajnom oklopu i spasiti je. Lohengrin, Elsin uzašli twin flame, odgovara na njen tihi unutrašnji zov i silazi s Nebesa da je spasi. On jedri po jezeru u čamcu koji vuče labud, simbolizirajući dušu koja je spoznala božansko, i koja dolazi iz drugih duhovnih područja. Oni su vjenčani ali Lohengrin koji je njen učitelj, guru, traži od nje da nikada ne upita za njegovo ime. Ovo je njen veliki test ljubavi – isti koji je Kupidon zahtjevao od Psihe. Ni Psiha ni Elsa nisu odoljele iskušenju. Obje podliježu ljudskoj slabosti radoznalosti i otkrivaju istinski identitet njihove ljubavi,. Zbog ove neposlušnosti, kosmički zakon zahtjeva njihovo ponovno razdvajanje. Lohengrin se ponovno vraća u Nebo/područje Duha gdje će čekati da njegov blizanački plamen postigne Majstorstvo i njihovo konačno ujedinjenje. Književnost obiluje ovakvim ljubavima koje su isto tako mogle biti blizanački plamenovi: Dante konačno doseže momenat kada ga Beatrisa predstavlja Kristu, Penelopa vjerno čuvajući plamen ljubavi koji vraća Ulisisa kući nakon njegovih lutanja, Evangelina koja uporno traži svog voljenog, Šekspir koji sipa svoju ljubav lejdi od soneta. Romeo i Julija, Lancelot i Ginevra, Tristan i Izolda, Hiawata i Minnehaha, Robert i Elizabeth Browning. Svi su imali ljubav tipičnu za blizanačke plamenove. Čak i samo letimičan pogled na povijest ukazuje na značaj postojanja ljubavi između blizanačkih plamenova. Čak se tvrdi da su faraon Ekhnaton i kraljica Nefertiti bili blizanački plamenovi koji su radili zajedno na tome da donesu monoteizam u kraljevstvo koje je dotad bilo izrazito mnogobožačko.

Vježba za privlačenje srodne duše
(Kelley Rosano)

Mi smo gospodari svoje sudbine i mi svakoga dana stvaramo stvoju stvarnost. Za ovu vježbu potrebna vam je bilježnica. Nemojte biti stidljivi, vremenom ćete vidjeti da ova vježba nije bila uzalud. Zakon univerzuma kaže da ono na šta usmjerimo svoju pažnju, to i privlačimo u svoj život.Zato, mi moramo postati sami onakvi kakvi želimo da bude naša srodna duša. Jednom sedmično posvetite pola sata koncentriranju na ovu vježbu bit će nam jasno šta želimo od svoje srodne duše. Zapisujući to u dnevnik, bilježnicu razvit ćemo svijest o tome i uskladiti se sa onim što naša duša zaista želi. Spajanje sa našom srodnom dušom može uslijediti samo nakon što smo uspostavili određeni nivo jasnog odnosa sa svojom vlastitom dušom. Kad se fokusiramo na ono što zaista želimo i trebamo od našeg partnera počinjemo eliminirati nepoželjno. Ova vježba će nas ojačati, dati nam jasnoću, i ukloniti haos oko zabavljanja. Obratite pažnju na različtie tipove osoba koje ste privlačili u prošlosti i uporedite ta istkustva, svoje uzorke ponašanja sa onim što doživljavate danas. Otkrijte sebi šta je to što danas želite od partnera i šta ste u zadnje vrijeme otkrili o sebi?Kada svoju SVJESNU PAŽNJU usmjerimo na ono što želimo kod srodne duše, Univezum će odgovoriti na sve što mislimo, kažemo i vjerujemo. Budite što konkretniji. Ako ne popunimo sve prazne «rubrike» to že za nas uraditi Univerzum, i nama se onda neće svidjeti ono što smo privukli. To je ujedno i proces kojim možemo na najbolji način upoznati vlastitu dušu. A šta može biti uzbudljivije od prisnog odnosa koji smo uspostavili sa našom vlastitom dušom? Uistinu, svi mi priželjkujmemo osobu koja će nas voljeti, razumjeti i podržavati nas. Zato, upamtite ovo je vježba za privlačenje srodne duše, a ne za obsesivno fokusiranje na pronalaženje takve osobe. «Dogovoreno» vrijeme sretanja dvije srodne duše je dirigirano od strane Duha «odozgo» i nije predviđeno da bude od strane ljudi organizirano, vođeno ili manipulirano. Stoga, mi vam ovdje nudimo sredstvo da osoba dođe u sklad prvo sa vlastitom dušom, kako bi be napora stopila se sa svojom srodnom dušom, i što je najvažnije da bude usklađena sa božanskim rasporedom kome podliježu sve stvari u univerzumu, pa tako i u našem životu. Ovdje su neke sugestije kako početi ovu vježbu:

1. Moja srodna duša fizički izgleda....(navesti fizičke karakteristike koje želite)
2. On /ona ima slijedeće karakteristike: (navesti)
3. On/ona ima istu viziju budućnosti kao ja, a to je ....
4. On/ona smatra osobni i duhovni rast veoma važnom stvari u životu
5. On/ona se ne plaši prošlosti i spreman/spremna je krenuti naprijed u promjenu
6. On/ona voli planinariti, voziti bicikl, i sl...
7. On/ona ne puši i ne jede meso
8. On/ona uživa u vođenju ljubavi i nema seksualnih kočnica
9. On/ona je završio/zavrđila sa prošlošću i nema emocionalnih «prirepaka»
10. Mi skladno plovimo zajedno bez napora ili konflikata
11. On/ona voli putovati.
12. Mi istinski uživamo da učimo jedno od drugog.
13. Moja srodna duša voli da upoznaje nove ljude, mjesta i doživljava nove stvari
14. Moja srodna duša me voli, poštuje i cijeni me.
15. Moja srodna duša nikad ne pokušava da se najteče sa mnom.
16. Moja srodna duša me istinski voli i sretna je što me ima u svom životu.
17. Moja srodna duša ima zdravno poštovanje za suprotni spol.
18. Moja srodna duša vjeruje u monogamni brak.
19. Moja srodna duša ima snažan izgrađen karakter, vrijednosti i lični integritet.
20. Moja srodna duša poštuje moje mišljenje i onda kada je ono različitog od njegovog/njenog ili od mišljenja drugih ljudi.,

Je li vam sad jasno kako izgleda ova vježba? Kako nam biva jasnije šta želimo od svog partnera, ova lista će se možda i mijenjati. Ova promjena će biti primjetna jer ćete vidjeti promjene prije svega kod sebe, u izboru svojih prijatelja, ljubavnika i srodnih duša.

Recept u sedam točaka:
Dakle,možemo li privući soul mate-a u naš život? Prema Sussie and Otto-u Collinsu to je sasvim moguće:oni daju recept sadržan u 7 točaka:

1. Odluči kakav odnos NE ŽELIŠ i nauči nešto iz prethodnog kakav si imao(imala)
2. Odluči kakav odnos ŽELIŠ
3. Kreiraj NAMJERU za ono što želiš i otkloni prepreke za postizanje tog cilja
4. Uskladi sebe s onim što želiš i budi zahvalan/zahvalna za ovo što sada imaš – stvori afirmacije u koje možeš povjerovati poput: da li se primičem ili udaljavam od onog što želim svojim sadašnjim mislima, vjerovanjima i ponašanjem? Otiđi na ono tiho mjesto u tebi gdje zaista vjeruješ da se to može ostvariti. Ako ti ne vjeruješ, neće se ni ostvariti. Za šta ti ti možeš biti zahvalna u sadašnjoj situaciji? Stvori strategiju kako da se odblokiraš u trenucima kad padneš u depresiju i nevjerovanje
5. Koristi emocije da te vode do tvog idealnog partnera i do bližeg kontakta sa samom tobom.
6. Poduzmi sljedeći logičan korak u stvarnosti
7. Vjeruj i otpusti sve...

Jel ste nasli svoju Srodnu Dušu? 

Bio jednom jedan učenik kojem je učitelj, čuveni grčki filozof, povjerio jedan čudan zadatak.

Zapovjedio mu je da dadne novac svakome tko ga uvrijedi u razdoblju od tri godine.

Silno čeznući za prosvjetljenjem, učenik je činio točno ono što mu je učitelj zapovjedio.

Kad je ova poprilično duga kušnja bila završena, učitelj pozva mladića k sebi i reče mu: “Sada možeš ući u Atenu jer si spreman da učiš mudrost.”

Sav ponosan, učenik se uputi ka Ateni.

Ali prije nego što je ušao u veliki grad, ugleda jednog filozofa kako sjedi na kapiji vrijeđajući svakoga tko hoće ući u grad!

Naravno, kad je ugledao učenika, on i njega poče vrijeđati.

“Hej”, vikao je na učenika.

“Kako samo možeš biti tako ružan i glup?

Nikada ranije nisam vidio nekog tako ružnog i glupog.”

Ali umjesto da se brani ili napada, učenik prasnu u smijeh.

“Zašto se smiješ kad te vrijeđam?!”, upita mudrac.

“Zato”, reče učenik, “jer sam pune tri godine plaćao ovakve uvrede, a sad mi ih ti daješ besplatno!”

“Uđi u grad,” reče mu mudrac. “Tvoj je!”

PRIHVATI ME

Ako ja ne želim ono što ti želiš, ne trudi se, molim te, da mi dokažeš da je ono što ja želim pogrešno;
ili, ako ne vjerujem ono što ti vjeruješ, zastani malo prije nego što me počneš uvjeravati;
ili, ako osjećanja pokazujem jače, odnosno slabije od tebe u istim situacijama, dopusti mi da to ipak učinim onako kako mi odgovara;
ili, ako nešto radim na način koji se razlikuje od načina na koji ti radiš to isto, dozvoli mi.

Ne zahtijevam od tebe da me potpuno razumiješ, bar ne sada; to ću, možda, tražiti tek kad osjetim da od mene hoćeš načiniti kopiju sebe.

I dok ostvarujem svoje želje, pokazujem svoja osjećanja ili izražavam vjeru, ti otvori svoje srce i dopusti da u njega uđe i razvija se saznanje da nije sve pogrešno što je različito od tvoga.

Prihvati me onakvu kakva jesam – to je prvi korak koji možeš učiniti ako hoćeš da me razumiješ.
Jednog dana, ako me ikada stvarno shvatiš, vidjet ćeš da u tome kakva sam postoji mnogo lijepog.

I tada ćeš, nadam se, osjetiti snažnu potrebu: ne da me mijenjaš da bi bila kao ti, nego da me cijeniš, priznaš, podržiš i voliš.