DUŠEVNI MIR

Kako postići svakodnevni duševni mir

14.02.2010. Kategorije: Lifestyle, Zdravlje Komentiraj

Kako biste postigli svakodnevni duševni mir pročitajte par savjeta i počnite ih primjenjivati. Vjerujemo kako će vam ovi savjeti pomoći ne bi li vam život bio smireniji i prepun pozitivnih misli i emocija. Savjeti su vrlo jednostavni i primjenjivi, a na vama je da ih se pridržavate, a jednom kad se “ufurate” vaš će stil i način životabiti puno kvalitetniji.

Zadovoljna djevojka, Foto: Yuganov Konstantin/Shutterstock

1. Počnite dan tako da ostavite dovoljno vremena za doručak i spremanje kako biste na radno mjesto došli na vrijeme.
2. Pronađite rutinu i pokušajte na spavanje odlaziti uvijek u približno isto vrijeme tako da se možete probuditi 30 minuta ranije nego inače. Tako ćete moći doručkovati i spremiti se bez žurbe.
3. Na putu do posla razmišljajte optimistično.
4. Iz autobusa ili tramvaja izađite tri stanice ranije, a ako se vozite automobilom, parkirajte nešto dalje od tvrtke u kojoj radite. Tako ćete svom tijelu priuštiti jutarnju tjelovježbu.
5. Na kraju radnog vremena napravite popis radnih obveza za sutra.
6. Pauzu za ručak provedite u prirodi ili barem blizu neke zelene površine. Ručak pojedite polako i uživajte u različitim okusima.
7. Kada dođete kući, nemojte sjesti pred televizor. Umjesto toga, vrijeme provedite s obitelji, prijateljima, otiđite u kratku šetnju ili jednostavno radite nešto kreativno.
8. Ako su vaše brige povezane s novcem, zapitajte se što možete učiniti kako biste popravili financijsku situaciju.

EGO – Sreća

Duševni mir je stanje apsolutneNerazdvojenosti; to je stanje u kojem jesmo kad nema EGA, jer je on taj koji (do)nosi razdvojenost (on Raz-dvaja). Apsolut je nerazdvojeno i nerazdvojno – potpuno i savršeno – JEDNO. Svo zlo, tjeskoba i patnja posljedica su, i rezultat, razdvojenosti, jer Razdvojenost je Konflikt. Međutim, kada smo u duševnom miru mi nismo ni sa čim u konfliktu, jer tada nismo razdvojeni ni od čega: tada smo u suglasju sa svojom istinskom prirodom, koja je Sve suštinsko JEDNO.

Jednostavnost mira

O, mila moja

O, mila moja...

Znas li da jednim dodirom tvojim

U meni stvaras najljepse sutone

Koje jos dusa vidjela nije...

Eh, kako samo, ljubavi moja,

Umijes da stvarnost blazenom cinis, 

Pa mi zbog toga cio svijet,

Postaje mio, postaje drag.

Kraj tebe, mila, vjecnost je blizu,

Znam...svjetlost tvoja svud je u meni,

Jer ono sto imas i cime zracis,

Kojim god imenom da se nazove,

U meni cuva dusevni mir.

I onda kad dahom njeznosti tvoje

Na moje grudi polozis glavu,

Jedino tada, po tvojoj mjeri,

Krojim za tebe najljepsi stih.

Zato ti tepam...moje sunasce...

I moja zvijezdo...i moje sve...


Autor: Zoran Vojinovic

Mir i harmonija u mislima, riječima i djelima, to je šutnja...potrebna poput zraka i topline koja nas grije...

Šutnja je sjeme ljubavi, jasne svijesti, jasnog mišljenja i rasuđivanja ...ne obilazi trivijalna druženja, pa je oni skloni takvom druženju, ne poznaju, ali si često, prema potrebi, uzimaju za pravo pozivati se na važnost šutnje, tureći pod nos tuđe citate, uglavnom otrcane, prikladne, ne trudeći se u njih unijeti djelić vlastitog iskustva - pomaknuti ih...

Osobe sklone duhovnom rastu svjesne su svojih slabosti, ali i uočavaju tuđe...bore sa svojima, ali i suprotstavljaju tuđima...u tim borbama one razvijaju duhovnu snagu - pročišćavanje je to uma i srca...

Iskustvo istinske tišine preobražava naše stavove...trivijalni razgovori i trivijalna druženja nama postaju beskorisno trošenje vremena, iscrpljivanje...

Prilagodbe, lažna tolerancija i podržavanje privida iscrpljuju i zagađuju našu dušu, našu sposobnost mišljenja i rasuđivanja...takvim ozračjem ne struji istinska ljubav, ljubav koja zrači razumijevanjem prave istine...

Kako je lijepo kada se duša kupa u tišini - harmoniji misli, riječi i djela...tišina je učiteljica života, okus dubine...

Bog je prijatelj šutnje, ne neke izmišljene nego upravo one koja zrači iz sklada misli, riječi i djela...tu, u toj i takvoj šutnji nam Bog dolazi ususret, tu se On stapa s nama i mi s Njim, tu mi istinski razumijemo Boga, sebe i trenutak...da bismo mogli ući u to sveto zajedništvo s Bogom i trenutkom, naša duša mora biti izvorna, neposredna, nepatvorena, slobodna, iskrena - čista...

Nažalost, sve ono što nam ne paše, za nas je brbljarija...

Postoji više šutnji...da bih pojasnila ono što želim reći, izdvojit ću dvije, šutnju pred drugima i šutnju u nekim trenucima...

Šutjeti pred drugim, znak je poštovanja, možda manje prema osobi koja govori a više prema onome što nam Bog po toj osobi želi reći...druga šutnja, šutnja pred trenutkom, znak je mudrosti...zašutjeti pred trenutkom znači zašutjeti pred Bogom, jer istina je da je Bog prisutan u svakom trenutku...da bi On progovorio, mi moramo zašutjeti...svakim novim trenutkom nama je dana još jedna prilika da razmislimo, da vidimo jesmo li u pravu ili nismo, jesmo li na pravom putu ili nismo - dana nam je prilika da surađujemo s Bogom...

Nije li to vrijedno poštovanja...da bismo mogli poštivati sebe, moramo se naučiti kulturi lijepog ponašanja, poštujući sve ono i sve one po čemu i po kojima nam Bog govori...