Ljubav našeg srca ide u mnogim smjerovima koje većinom sami određujemo. Međutim, postoje neke ljubavi koje su toliko čvrste i određene da ne trebaju naše usmjeravanje. Nosimo ih duboko u sebi i ogromna većina ljudi ih osjeća na isti način. Jedna od takvih ljubavi je ljubav prema domovini. Čak i oni koji djeluju nezainteresirano za sudbinu svoje domovine kad primjerice odu u neku drugu zemlju, vrlo brzo osjećaju izraženu nostalgiju za svojom domovinom i oštro reagiraju kad im netko o njoj govori loše.
Ljubav prema domovini duboko je ljudska, naučili smo je od Boga, a Crkva nas na nju podsjeća i zahtijeva ju kao svetu zadaću koja obvezuje podjednako sve građane, neovisno o tome jesu li ili nisu na vlasti. U Katekizmu Katoličke crkve piše:
Građani su dužni podupirati građanske vlasti za dobro društva u duhu istine, pravde, solidarnosti i slobode. Ljubav i služenjedomovini proistječu iz dužne zahvalnosti i reda u ljubavi. Podložnost zakonitim vlastima i služenje općem dobru zahtijevaju od građana da vrše svoje službe u životu političke zajednice. (Katekizam Katoličke Crkve 2239.).
Ljubav prema domovini je gotovo kao zakon prirode. Čak i sam Isus nije bio iznimka. Došavši spasiti sve ljude, postao je građaninom svijeta i ljubio podjednako sve. No, patnja njegovog naroda izmamila mu je suze na oči kad je pogledao Jeruzalem s Maslinske gore i vidio katastrofu koja se nadvila nad Njegovom domovinom:
Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ Božje poslanike! Koliko sam puta htio okupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja piliće pod krila, ali niste htjeli! A sada će ti, eto, kuća biti napuštena. I kažem vam, nećete me više vidjeti sve dok ne uzviknete: "Dobro nam došao onaj koji dolazi u ime Gospodnje!'' (Evanđelje po Luki 13, 34-35).
Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim i reče: "Kad bi i ti u ovaj svoj dan upoznao, što ti je za mir! Ali je sad skriveno od očiju tvojih. Doći će dani na tebe, kad će te neprijatelji tvoji okružiti opkopom, unaokolo te zatvoriti i sa svih te strana pritisnuti. Oni će tebe i djecu tvoju, što su u tebi, lupiti o zemlju i neće ostati u tebi kamena na kamenu, jer nisi upoznao vremena pohođenja svojega." (Evanđelje po Luki 19, 41- 44).
Upitamo li nekoga, bio on znanstvenik ili seljak, ili sami sebe što je domovina, vjerojatno ni znanstvenik ni seljak niti mi sami nećemo znati odgovoriti riječima. Međutim, i kad ne uspijevamo riječima točno definirati što je domovina, imamo u sebi jasnu ideju o domovini kojoj pripadamo, svi je razumijemo, osjećamo i proživljavamo. Zatvoreni u svojoj domovini možemo živjeti ljubav prema vlastitoj obitelji, prema zemlji koja nam daje plodove i prema poslu kojim se uzdržavamo. Zatvoreni u svojoj domovini možemo voljeti ostatak svijeta svjesni da sve nacije služe našoj domovini na isti način na koji naša domovina služi njima. Zatvoreni u svojoj domovini ljubimo istog Boga jer vjerujemo u Njega vjerom koja se živi u našoj domovini i slavimo Ga bogoštovljem kojim ga naši sugrađani časte.
Kada govorimo o našoj domovini, gledamo u prošlost koja nije uvijek bila sretna i slavna, nego i tužna i nesretna. Prošlost, znajući da joj ne možemo ništa dodati, pobuđuje u nama zahvalnost i ponos. Vidimo i našu sadašnjost sa svim dobrim i lošim stranama. Sadašnjost pobuđuje u nama želju da ugradimo svoje napore kako bismo bili dostojni domovine koju volimo jer ne želimo biti među onima koji samo gledaju što mogu izvući iz nje, a spremni su dati samo lijepe riječi koje su često lažne. S nadom i hrabro gledamo u budućnost putem naših planova, s uvjerenjem da naša domovina neće stati na svom putu slave i napretka, jer će budućnost, pripremimo li ju pažljivo, biti dostojna i sadašnjosti i prošlosti.
Ljubav prema domovini nije ograničena, ljubav koja kalkulira nije ljubav, prava ljubav ne izbjegava nikakvu žrtvu. Ljubav prema domovini je sveta ljubav i kao svaka ljubav zahtijeva i nameće sva herojstva. Jedina nagrada ili plaća za ljubav prema domovini je gledanje kako ona napreduje i kako u njoj svi građani uživaju u plodovima napretka i mira. Onog dana kad budemo spremni na svaku žrtvu za domovinu, ona će biti doista velika, slobodna i sretna.
To zahtijeva spremnost na vlastitu žrtvu i promjenu načina razmišljanja kako bismo bili sposobni prepoznati što je dobro za domovinu. Stalno tražimo nešto novo jer, s pravom, nismo zadovoljni s konkretnom situacijom, ali nema ničeg novog bez novih ljudi koji će uvesti nove vrijednosti i obnoviti stare, najprije u sebi. To nezadovoljstvo može biti poticajno i u svakom je slučaju zdravije biti nezadovoljan stanjem i tražiti izlaz nego prilagoditi se dosadašnjoj političkoj, gospodarskoj i društvenoj shemi koja ne odgovara onome što smo htjeli za našu domovinu prije oslobođenja.
Mario Marcos Ostojić, predsjednik Hrvatske republikanske zajednice.
DANAS JE POVIJESNI DAN 16.11.2012,
Obitelji Gotovina i Markač konačno zajedno!
16.11.12. Starost: 8 h
Haški sud oslobodio generale Antu Gotovinu i Mladena Markača
Žalbeno vijeće Haškog suda izreklo je oslobađajuću presudu za generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. Sudac je naredio da se generali odmah oslobode. Pale su teze o zločinačkom pothvatu, o prekomjernom granatiranju i zapovjednoj odgovornosti.Hrvatska slavi - ovo je velik dan!
Pozdrav svima, moje ime je Dion Dublin, iz Finske. Ovdje želim podijeliti svoje svjedočanstvo, kako bi svi znali kako sam vratio svoju ženu uz pomoć doktora Ogundelea, čarobnjaka. Žena me napustila više od 6 godina, svugdje sam tražio pomoć, ali nitko mi nije mogao pomoći. Prošli tjedan našao sam ljude koji su pričali o doktoru Ogundeleu na različitim forumima i kako im pomaže i u rješavanju njihovih problema, odmah sam kontaktirao dr. Ogundelea koji je odgovorio i započeo svoj posao nakon 24 sata, nazvala me supruga koja je otišla prije 6 godina i vratila se kući, ovo nisu samo priče, ovo je moje istinsko životno iskustvo, ovaj čovjek je vrlo moćan, obratite mu se za bilo koju vrstu pomoći i uvjeravam vas da ćete vam pomoći 100%. Kontaktirajte ga na WhatsApp -u i Viberu: +27638836445.
OdgovoriIzbriši