HEROJI

HEROJI DANAS

Bog nam je darovao prekrasnu zemlju, a za prvu našu boju odredio je crvenu - boju ljubavi i žrtve, za drugu bijelu - boju nevinosti, a za treću plavu - boju neba i mora, a te su boje uglavnom i boje naših klapaša kojima oni na poseban način iskazuju ljubav prema svojoj domovini i baštini, kazao je načelnik Lončar

HEROJI DANAS  (Shorty) Nema više pravih heroja danas Europa se stara o tom i motri na nas Pa nas, ne znam zašto s drugima baca na vagu Naši heroji svi redom završavaju u Haagu. Ovo je pjesma za Blagu i Tenkovsko groblje, Ovo je hvala za slobodu i što nismo roblje, Nek ide u novine za Gotovine i Norce, Ovo je moj način sjećanja na borce, Što su činili, ginili da bi mogo disati Ovo je tema o kojoj dugo želim pisati Ovo je bol jer smo sjeli za stol Europe S onom babom što joj ne znamo ni spol Debelog sam dojma da nas šetaju na uzicu Europa je šupak a mi bi silno u tu guzicu Samo da nas stranci ne nazivaju balkanci, Al će nas uvijek držat na distanci Bolje kroz trnje pa nek peče i nek grebe Nego se naguzit i dati svakom da nas jebe Ovo se i tebe tiče, ovo u tebi viče PA ZAR HEROJI NISU LIKOVI ZA PRIČE??? SAD ZA HEROJE!!! Želim samo reći tko sam ja (Koje je moje ime) Htio bi samo reći tko sam ja (Ja ponosim se time) Smijem li naglas reći tko sam ja? (Jer ovo je moje ime) Moraju svima reći tko sam ja Ja nisam suviše mlad da načinjem te teme Ovo je moj trenutak, mogu reći moje vrijeme Patriot sam, idiot me zove nacionalistom Repam o kraju kojeg volim, a ne o istom, niti sličnom Niti sličnom ko drugi što nemam ni rime, Drugi nemaju muda reći mi svoje ime Ja sam ono što mi otac, majka, što će mi bit djeca, Ja sam pacifist ogromnoga herca Kao, repam o ratu,a to više nije đir, Očito da niste čuli moj apel za mir Smetam vam ko čir, moje se ime spominje A to me dira znate di i ko me to opominje Da se stišam i ko me to stavlja na nišan Jer imam tolko respekta da vas sve popišam Rat je došao i prošao i odnio svoje, No ako niste, pogledajte križevi stoje. Nek im je zemlja laka, smrt nikom nije divna A mnogima je moja ''Dođi u Vinkovce'' himna Vama sam samo seljak, dičim se duše proste Ja bar znam ko sam, a vi dal znate ko ste? Želim samo reći tko sam ja (Koje je moje ime) Htio bi samo reći tko sam ja (Ja ponosim se s time) Smijem li naglas reći tko sam ja? (Jer ovo je moje ime) Moraju svima reći tko sam ja Zašto ne volim Haag?Zašto mi nije drag? Zašto ne postoji opis koji bi bio blag? Šta mislim o tom gradu baš u globalu? Šta mislim o tom prekaljenom tribunalu? Šta tek mislim o izdaji vlastitih ljudi? Šta mislim to i kažem,a ti se usudi Ima kod nas ljudi pametnih i poštenih Pošteni nisu pametni - pametnih,poštenih Bit ćemo spljošteni od stroja zvanog Europa Čeznemo za njom kao narkoman zbog dopa Ja sam protiv, moj motiv je bit će bolje Očito trebali smo pustit da nas se kolje I još reći hvala, vođeni šakom budala Što bi kao kurva za Europu se jeftino dala Nema morala, pitam se gdje postoji U rječniku stranih riječi zaboravljeno stoji Al mi smo svoji, malo me to i vrijeđa Mi najbolje znamo kako nekom zabit nož u leđa Evo vam rafal riječi, od njih se probajte branit Jer one mnoge znaju i žive sahranit Želim samo reći tko sam ja (Koje je moje ime) Htio bi samo reći tko sam ja (Ja ponosim se s time) Smijem li naglas reći tko sam ja? (Jer ovo je moje ime) Moraju svima reći tko sam ja

NOĆAS ME SRCE PITALO Ne prođe dan, a da ne pomislim.  Ne prođe noć, a da ne zadrhtim.  K'o vjeran pas ta me sjena prati,  Bože, kako sporo teku mi sati...  Zar se tako lako herojstvo mrvi  I zaboravlja pad Plemenite Krvi?  Bože, što da kažem ja  Sinovima i kćerima  Kad me budu pitali:  Gdje im je Domovina,  Nestala?  Noćas me srce pitalo ima li nade,  Pitalo me gdje još nalazim vjere.  Od jake se boli steže i sve je tanje,  A rane su žive i suzama se mjere.  Ona najveća na srcu vječno ostaje,  Što se Hrvatska za sitniš prodaje,  Kao da se povjest sa kamena briše...  Srce me pita: ima li smisla više?  Bože, pjesmom Ti se ovom klanjam,  Jer Ti najbolje znaš što sad osjećam  Koliko suza isplačem i koliko me sram.  Daj mi snage da Domovinu vratim  I da zajedno s njom više ne patim,  Prije nego se od života pozdravim...  Bože, što da kažem ja  Sinovima i kćerima  Kad me budu pitali:  Gdje im je Domovina,  Nestala?  Noćas me srce pitalo ima li nade,  Pitalo me gdje još nalazim vjere.  Od jake se boli steže i sve je tanje,  A rane su žive i suzama se mjere.  Ona najveća na srcu vječno ostaje,  Što se Hrvatska za sitniš prodaje,  Kao da se povijest sa kamena briše...  Srce me pita: ima li smisla više?  N.N.