JESENJIN

SERGEJ JESENJIN " PJESME "

PISMO MAJCI Jesi l živa, staričice moja? Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje. Nek uvečer nad kolibom tvojom Ona čudna svjetlost sja i dalje. Pišu mi da viđaju te često zbog mene veoma zabrinutu i da ideš svaki čas na cestu u svom trošnom starinskom kaputu. U sutonu plavom da te često uvijek isto priviđenje muči: kako su u krčmi finski nož u srce mi zaboli u tuči. Nemaj straha! Umiri se, draga! Od utvare to ti srce zebe. Tako ipak propio se nisam da bih umro ne vidjevši tebe. Kao nekad, i sada sam nježan, i srce mi živi samo snom, da što prije pobjegnem od jada i vratim se u naš niski dom. Vratit ću se kad u našem vrtu rašire se grane pune cvijeta. Samo nemoj da u ranu zoru budiš me ko prije osam ljeta. Nemoj budit odsanjane snove, nek miruje ono čega ne bi: odveć rano zamoren životom, samo čemer osjećam u sebi. I ne uči da se molim. Pusti! Nema više vraćanja ka starom. Ti jedina utjeha si moja, svjetlo što mi sija istim žarom. Umiri se! Nemoj da te često viđaju onako zabrinutu, i ne idi svaki čas na cestu u svom trošnom starinskom kaputu.
besherat Broj poruka: 5821 Datum upisa: 18.03.2009	Naslov: Re: SERGEJ JESENJIN " PJESME "   Uto Nov 24 2009, 22:23 MAJČINO PISMO Što mogu reći još u času tome, i na što treba odgovora dati? preda mnom tu, na stolu sumornome, još leži pismo što ga posla mati. Ona mi piše: "Ako imaš volje, doputuj golube na praznike k nama. Kupi mi šal, a ocu gaće bolje- u kući vlada oskudica sama. Nikako ne volim što si poeta što si dočekao ove slavne dane. Draže bi mi bilo da od ranih ljeta išao si za ralom u poljane. Ostarjela sam već i nemam daha. Da nisi otišo iz doma svoga uz mene bi sada bila snaha i zibala bih unučića koga No ti si djecu sijo na sve strane i ženu svoju drugome si dao. Bez drugova i doma, svoje dane u krčmama si ludo prokockao. Što je to s tobom, moj ljubljeni sine, bio si tih i blag i svi su meni isticali te tvoje vrline, govoreći: koliko je sretan otac tvoj Aleksandr Jesenjin! No ispunio nisi naše nade. i zbog toga je bol u duši veći, jer ocu tvome zalud na um pade da pjesmama ćeš mnogo novca steći. No ako stečeš-- stran je tebi dom. gorčine zato u mom pismu ima, jer dobro znadem po slučaju tvom: da novaca ne daju pjesnicima. Nikako ne volim što si poeta, što si dočekao ove slavne dane. Draže bi mi bilo da od ranih ljeta išao si za ralom u poljane. Mori me briga i bijede se bojim. Ni konja više nema. No da si ti u domu imali bismo svega, a ti sa umom tvojim-- i mjesto predsjednika u volispolkomu Tad bi se živjelo mirno, nitko nas dirao ne bi, i ti ne bi znao za taj umor cio. Učila bih ti ženu da prede samoj sebi, a ti bi kao sin utjeha naša bio." Ja gužvam pismo, samoća me peče. Zar izlaza nema na putu zavjetnom? No što mi dušu mori ja ću da izrečem-- ja ću da izrečem u odgovoru svom.
besherat Broj poruka: 5821 Datum upisa: 18.03.2009	Naslov: Re: SERGEJ JESENJIN " PJESME "   Uto Nov 24 2009, 22:23 ODGOVOR Starice mila, živi ko i prije. Nježno me dira tvoja ljubav živa. No ne znaš ti i tebi jasno nije zbog čega živim i o čemu to snivam! U vas je zima, i kad mjesec sija ja znam da misliš često ko i prije da netko neznan višnju našu svija i bijelim snijegom o prozore bije. O majko! Po toj buri kom se drijema? Iz dimnjaka se čuju čudni glasi. Ti želiš leći, no postelje nema i vidiš grob u kome umrla si. Pa sablasno cvili, ko hor crkvenjaka nariče i pjeva -- ta mećava-tuga! I snijeg se taloži u vidu petaka, a za lijesom nema ni žene, ni druga. Najdraže od svega proljeće je meni i poplavu volim u naglome toku, kad je svaki iver kao brod u pjeni, a beskrajni prostor otimlje se oku. No proljeće ovo -- moju ljubav sada -- ja slavnom revolucijom nazivam, i samo zbog nje tugujem i stradam. I samo nju ja čekam i dozivam. No, ova rugoba -- ledena planeta! Nju ni sunce - Lenjin rastopiti neće! Zato bolne duše nemoćna poeta tražio sam kavge i pio svako veče. No doći će vrijeme, mati najslađa! i eto nama časa željenoga! Nismo se zalud latili oružja: jedan topa, drugi - pera svoga. Ne misli na sve to, i na pare. Kakva sramota? zar si ti to, je li? Ja nisam krava, ni konj, ni magare, da bi me lako iz štale izveli. Doći ću sam kad pravo vrijeme svane, kad bude trebalo tući po planeti. Ocu ću dati Stvari obećane, a tebi šal, pa da te na me sjeti. Sad - mećava vije, ko hor crkvenjaka naričući pjeva -- vijavica tuga! I snijeg se taloži u vidu petaka, a za lijesom nema ni žene, ni druga.
besherat Broj poruka: 5821 Datum upisa: 18.03.2009	Naslov: Re: SERGEJ JESENJIN " PJESME "   Uto Nov 24 2009, 22:24 RUSIJA Mi mnogo toga jos ne znamo, pitomci lenjinskih pobjeda i pjesme nove po starom pjevamo, kako smo ih culi od bake i djeda. Drugovi! Drugovi! Kakav je raskol u zemlji bio, u veselome vrenju kakva bol! Znate, zbog toga i ja bih htio, dignuvsi hlace, stici komsomol. Ja ne krivim one sto odlaze - no kad su se starci sa mladima gnali? Oni su ko raz kraj neke staze, da istrunu, ostali i pali. I ja, ja sam - srca mi mlada, ni stara - da budem dubre od vremena izabran. Da li mi zato kafanski zvuk gitara donosi slatki san? Gitaro mila, zvoni. zvoni! Ciganko sviraj, neka pjesma tvoja izbrise one otrovane dane bez njeznosti, i srece, i pokoja. Vlast sovjetska je svemu kriva i zbog toga se s njome sporim, sto mladost moja, mladost ziva u njenoj borbi ne izgori. Sto vidjeh ja? Ja vidjeh samo borbe ljute i umjesto pjesama slusah kanonadu. Nisam li zbog toga glave zute trcao po zemlji dok ne padoh? No sretan sam. Iz vjetra sto je vio nezaboravne ja iznesoh sanje. Vihor je moju sudbu okitio u zlatnozuto cvjetno tkanje. Ja nisam covjek novi! Cemu kriti? U proslosti sam jednom nogom sada, i htijuci sa novom vojskom biti ja drugom nogom sklizem se i padam. No ima i drugih, kakva steta. Nesretniji su i jos vise pate. Oni su kao trunje sred reseta u vremenu koje ne mogu da shvate. Znadoh ih ja i vidjeh im oci: tuznije su od ociju krava. Sred mirnih ljudskih nastojanja ko bara im se krv zgrusava. I tko bi da tu baru muti? Ne dajte, bit ce zadah smrada. Oni ce sami istrunuti zajedno sa liscem listopada. No ima i drugih, sto vjeruju u ovo i u budcnost upiru pogled pitom. Oni zbore o zivotu novom, no zbunjeno se ceskajuci pri tom. Slusam ja. I jos se zivo sjecam o cemu spletkare te seljacke lije. - Sa Sovjetima zivjet - kakva sreca ... Treba nam platna... Ni cavala nije. Bradonjama ovim treba malo za njihov zivot: krumpira i hljeba. Zasto nocu psujem, sto mi stalo do nesretnoga i glupoga zrijeba? Zavidim onome koji je zivot proveo u boju i branio ideju cvrst ko stijena. A ja, izgubih svijetlu mladost svoju, cak vise nemam niti uspomena. Kakva sramota! Kakva bijeda, jao! Meni su ove ceste bile male. Ja mogoh dati, ne to sto sam dao, sto dadoh lako, i kao od sale. Gitaro mila, zvoni. zvoni! Ciganko sviraj, neka pjesma tvoja izbrise one otrovane dane bez njeznosti, i srece, i pokoja. Ja znadem - vino ocaju ne prija. Samoca i pustos ne izlijece bol. Znate, zbog toga htio bih i ja, dignuvsi hlace, stici komsomol.
besherat Broj poruka: 5821 Datum upisa: 18.03.2009	Naslov: Re: SERGEJ JESENJIN " PJESME "   Uto Nov 24 2009, 22:25 HALJINA MODRA I PLAVE OCI Haljina modra i plave oci. Lagao sam dragoj jedne noci. Draga pitala:"Mecava vije? Spremit cu postelju, pec se grije." Odgovorih dragoj:"Netko sa visine cvjetovima bijelim pokriva daljine. Postelju spremi pec se grije, bez tebe u srcu mecava vije."
besherat Broj poruka: 5821 Datum upisa: 18.03.2009	Naslov: Re: SERGEJ JESENJIN " PJESME "   Uto Nov 24 2009, 22:25 PROBUDI ME O, probudi me rano sutra, strpljiva, brižna moja mati! Poći ću iza humke puta dragoga gosta dočekati. Ja vidjeh danas kraj gušćaka širokih kola trag u lugu. Vjetar ispod šatre oblaka vije njegovu zlatnu dugu. Proći će sutra u ranoj zori, kaput-mjesec prignut pod granom, a kobila će da vijori crvenim repom nad poljanom. O, probudi me rano, mati, osvijetli naš sobičak uski. Govore da ću ja postati uskoro slavni pjesnik ruski. Tebe i gosta ću opjevati, našu peć, krov i pijevca, brava... Na pjesme će se prolijevati mlijeko tvojih riđih krava.
besherat Broj poruka: 5821 Datum upisa: 18.03.2009	Naslov: Re: SERGEJ JESENJIN " PJESME "   Uto Nov 24 2009, 22:26 ŠTO SAM? Što sam?Ko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli, živio sam usput, ko da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji. I tebe sad ljubim po navici, dijete, zato što sam mnoge ljubio, bolećiv, zato usput, ko što palim cigarete, govorim i šapćem zaljubljene riječi. "Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću", a u duši vazda ista pustoš zrači; ako dirneš strast u čovjekovu biću, istine, bez sumnje, nikad nećeš naći. Zato moja duša ne zna što je jeza odbijenih želja, neshvaćene tuge. Ti si, moja gipka, lakonoga brezo, stvorena i za me i za mnoge druge. Ali, ako tražeć neku srodnu dušu. vezan protiv želje, utonem u sjeti, nikad neću da te ljubomorom gušim, nikad neću tebe grditi ni kleti. Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli, i volim te usput, ko da sanjam, kao mnoge druge na toj zemlji
besherat Broj poruka: 5821 Datum upisa: 18.03.2009	Naslov: Re: SERGEJ JESENJIN " PJESME "   Uto Nov 24 2009, 22:27 O GLUPO SRCE O, glupo srce, ne tuci! Sve nas je varala sreca, tek prosjak se kobi sjeca... O,glupo srce, ne tuci! Mjeseca žute šare krošnjama kestena teku. Lali skrivam u šalvare glavu pod koprenu meku. O, glupo srce, ne tuci! Nekad smo prava djeca, i plac i smijeh odjednom: dok neki vjecito jeca, radost je sudena jednom. O glupo srce, ne tuci! Života varka ne uspi. Nove se napijmo snage. Srce bar sada usni, ovdje, u krilu drage. Života varka ne uspi. Možda ce i nas otkriti usuda lavinska struja, na našu ljubav odvratiti pjesmom k'o u slavuja. O, glupo srce, ne tuci.
besherat Broj poruka: 5821 Datum upisa: 18.03.2009	Naslov: Re: SERGEJ JESENJIN " PJESME "   Uto Nov 24 2009, 22:27 TI NE VOLIS I NE ZALIS MENE Ti ne voliš i ne žališ mene, nisam više mio srcu tvom? Gledajuć u stranu strast ti vene sa rukama na ramenu mom. Smiješak ti je mio, ti si mlada, riječi moje ni nježne, ni grube. Kolike si voljela do sada? Koje ruke pamtiš? Koje zube? Prošli su ko sjena kraj tvog tijela ne srevši se sa plamenom tvojim. Mnogima si na koljena sjela, sada sjediš na nogama mojim. Oči su ti poluzatvorene i ti sanjaš o drugome nekom, ali ljubav prošla je i mene, pa tonem u dragom i dalekom. Ovaj plamen sudbinom ne želi, plahovita bješe ljubav vruća-- i ko što smo slučajno se sreli, rastanak će biti bez ganuća. Ti ćeš proći putem pored mene da prokockaš sve te tužne zore. Tek ne diraj one neljubljene i ne mami one što ne gore. I kad s drugim budeš jedne noći u ljubavi, stojeći na cesti, možda i ja onuda ću proći i ponovo mi ćemo se sresti. Okrenuvši drugom bliže pleći ti ćeš glavom kimnuti mi lako. "Dobro veče",tiho ćeš mi reći. "Dobro veče, miss", i ja ću tako. I ništa nam srca neće ganut, duše bit će smirene posvema -- tko izgori, taj ne može planut, tko ljubljaše, taj ljubavi nema
besherat Broj poruka: 5821 Datum upisa: 18.03.2009	Naslov: Re: SERGEJ JESENJIN " PJESME "   Uto Nov 24 2009, 22:28 ISPOVIJEST MANGUPA Ne može sav svijet pjevati, ni da jabukom do tuđih nogu pada. Ovo je najveća ispovijest jednog mangupa do sada. Ja se namjerno i raščupan i nesan, glave nalik petrolejskoj lampi, smucam. Ja volim da kroz ogoljelu jesen vaših mračnih duša zasvjetlucam. Ja volim kada na mene se sruči ko žestoka kiša kamen poruge. Ja samo čvršće stisnem u toj tuči mjehur kose, poput prsle čvoruge. I tada mi se u živ spomen vrati šibljikav prud i sipljiv šumor jova, i da negdje žive otac moj i mati, kojima sada nije do mojih stihova; a kojima sam drag ko krv i raž u polju ko proljetni dažd pod kojim livade zelene. I vilama bi pošli na vas , da vas kolju za svaku ružnu riječ i povik protiv mene. O jadni, jadni seljaci! Zacijelo poružnjeste, patite u strahu od boga i pokislih usijeva. O, kad biste mogli shvatiti da je vaš sin najbolji pjesnik u Rusiji! Zar niste nad njim zebli kad je bosim nožicama gackao kroz kal jesenjih mlaka? A sad cilindar nosi, i cipele od laka. Al u njemu plamsa stara narav seoskog vragolana i lole. On se svakoj kravi s cimera mesara izdaleka klanja da ga leđa bole. I kad na trgu kočijaše spazi te se sjeti smrada gnoja s rodne oranice, on je pripravan pomesti svakoj razi rep ko šlep vjenčanice. Ja volim zavičaj. Ja tako volim zavičaj! I mada mu tuga rđom vrba soči, drage su mi blatne svinjske njuške i zvonka kreka žaba u gluhoj noći. Od sjećanja na mladost tiha bol me muči i travanjski sumrak sanjam, svjež i snen. Vidim gdje pred vatrom zore čuči, željan da se ugrije, naš klen. O, kako sam često krao jaja vranja verući se uza nj, do gnijezda gore! Je li i sad isti, pun zelena granja, Je li i sad svježe snažne kore? A ti, moj dragi, vjerni šarove? Od starosti i sipljiv i slijep, ne nalaziš njuhom ni vrata ni torove pa dvorištem lunjaš, podvinuvši rep. O, i sad me nestašluk naš veseli, kad sam znao majci čitav hljeb ukrasti, da bismo ga naizmjence jeli, bez uzajamna gađenja, u slasti. Isti sam kao prije. U srcu sam isti kao prije. Na licu cvatu oči ko različak u raži. Dok zlatnom steljom stiha zemlju krijem, još bih nešto nježno htio da vam kažem. Laku noć! Svima laku noć! Utihnu u travi mraka kosa zore..... Volio bih danas, kad se veče stiša, s prozora i mjesec da.... Sjaju plavi, sjaju tako plavi! U tom plavetnilu tko da mrijeti žali. Pa što, ako cinikom se pravim vješajuć o zadak fenjer mali? Pegazu moj stari, dobri, isluženi, treba li to meni tvoj lagašan kas? ja sam došao ko majstor nesmiljeni da štakore pjesmom slavim, a ne nas. Moja tikva kosom vedro šiknu kao rujan vinom. Želim biti žutim jedrom U zemlju koju plovimo.
besherat Broj poruka: 5821 Datum upisa: 18.03.2009	Naslov: Re: SERGEJ JESENJIN " PJESME "   Uto Nov 24 2009, 22:28 B R E Z A Pod prozorom mojim Bela brezica je Ogrnuta snegom, Ko srebrna da je. Na punim granama, Ledenim po strani, Razvile se rese Ko beli derdani. U tisini stoji Breza, ko u gaju, I plamti pahulje U ognjenom sjaju. A zora, polako, Naokolo plovi, I na grane sipa Srebrni prah novi, * * * Tugujem... Tegobno breme U srcu od jeda i leda. Dosadno glasa se vreme Sto mi ni predaha ne da. Legnem, a cemerne misli Drze me, mozak mi stisli Zvuci, u glavi se vrti. O, sta cu? Dusu ce strti Zivot, da jadna mi klone. Niotkud utehe zrak. Dah mi se gasi i tone U tu divljinu, u mrak. Sudbino, zaSto nas snadje? Zivot je gorak i siv. Gde glava spokoj da nade? Tesko je biti ziv.
besherat Broj poruka: 5821 Datum upisa: 18.03.2009	Naslov: Re: SERGEJ JESENJIN " PJESME "   Uto Nov 24 2009, 22:29 PJESMA O KERUŠI Jutros u košari, gdje sja, šuška niz rogoza žućkastih i krutih, sedmoro je oštenila kučka, oštenila sedmoro je žutih. Do u sumrak grlila ih nježno, i lizala niz dlaku što rudi, i slico se mlak sok neizbježno it tih toplih materinskih grudi A uveče kad živina juri, da zauzme motke, il prut jak izašao je tad domaćin tmuri i svu štenad potrpo u džak A ona je za tragom trčala, stizala ga, kao kad uhode... I dugo, je dugo drhtala ne zamrzla površina vode Pri povratku vukuć se po tmini, i ližući znoj s bedara lenih, mesec joj se nad izbom, učini kao jedno od kučića njenih. Zurila je u svod plavi, glatki, zavijala bolno za svojima, a mjesec se kotrljo tanki i skrio se za hum u poljima. Nemo, ko od milosti il sreće kad joj bace kamičak niz breg, pale su i njene oči pseće kao zlatni sjaj zvezda u sneg.
besherat Broj poruka: 5821 Datum upisa: 18.03.2009	Naslov: Re: SERGEJ JESENJIN " PJESME "   Uto Nov 24 2009, 22:30 CRNI ČOVJEK Dragi moj, dragi moj, jako sam, jako bolan! Sam ne znam odakle dolazi ova bol. Da li to vjetar vije nad pustim i mrtvim poljem ili, ko gaj u septembru, zasipa mozak alkohol. Glava moja maše ušima ko krilima ptica. Na vratu joj noge, sve više gube moć. Crni čovjek, crni, crni. crni čovjek na postelju uza me sjeda, crni čovjek spavat mi ne da svu noć. Crni čovjek prstom po odvratnoj knjizi vuče i, mrmljajući nada mnom kao nad umrlim monah čita mi život nekoga raspikuće, u duši budeći tjeskobu i strah. Crni čovjek, crni, crni! ---- Slušaj, slušaj ---- gunđa on meni i oči mu sjaju ---- u knjizi je mnogo najljepših misli i planova. Taj je čovjek živio u kraju najogavnijih hulja i lopova. U decembru u tom kraju snijeg je đavolski čist i mećave počinju vesele pređe. Taj čovjek bijaše avanturist, no marke visoke i najrijeđe. Bio je divan, usto poeta, ako ne s velikom, to s drskom snagom i jednu je ženu od četrdeset ljeta zvao djevojčurom i svojom dragom. Sreća je -- reče on -- okretnost uma i ruke. Sve nespretne duše ko nesretne su znane. Ništa nije što mnoge muke donose kretnje lažne i strane. U buri, oluji, sjeni svaki dan, kada stalno gubiš i kad te nevolje biju, biti prijazan i nasmijan najveća je umjetnost od sviju. ---Crni čovječe! Ne čini toga! da spasavaš druge nije ti posao, znaj! Što mi je do života pjesnika propaloga! Molim te, drugima čitaj i pripovijedaj. Crni čovjek uporno u mene gleda, Na oči mu plava bljuvotina pala --- sigurno želi mi reći da sam lopuža blijeda koja je drsko i bestidno nekoga opljačkala. Dragi moj, dragi moj, jako sam, jako bolan. Sam ne znam odakle dolazi ova bol. Da li to vjetar vije nad pustim i mrtvim poljem ili, ko gaj u septembru, zasipa mozak alkohol. Hladna je noć. raskršće tiho spava. Ja, sam na prozoru, ne čekam gosta draga. Na bijeloj poljani vapno se rasipava i stabla su ko jahači skupljeni kraj mog praga. negdje plače zloguka noćna ptica. Drvenih jahača zvuk kopita rida. Evo, opet taj crni na moj naslonjač sjeda, podiže cilindar i bezbrižno kaput skida. ---- Slušaj, slušaj! ---- hriplje on i u lice me gleda, glava mu sve niže i niže pada --- ja ne vidjeh još nitkova prvog reda da tako suvišno, glupo od nesanice strada. Ah, recimo, varam se! Sano svijetli luna. Što još treba u svijetu pjanom od snova? Možda će debelih butina tajno doći "ona", a ti ćeš joj čitati gomilu mračnih stihova. Ah, volim ja pjesnike! Zabavna čeda. U njih se uvijek nađe historija srcu znana --- kako studentici prištavoj dugokosa bijeda o svjetovima govori, zapravo spolno zagrijana. U nekom selu, možda u Kalugi, a možda u Rjazanu, ne znam, zaboravih, živio je dječak žutokosi, a očiju plavih....... I eto, naraso je, usto poeta, ako ne s velikom, to sa drskom snagom, i neku je ženu od četrdeset ljeta zvao djevojčurom, i svojom dragom. --- Crni čovječe! Ti goste prokleti. Taj glas se odavno o tebi rodi. --- Ja sam lud i bijesan i palica moja leti ravno u njušku i nos da ga zgodi........ ............................................. .......Mjesec je umro, kraj okna zora drijema. Ah, ti noći! Što si to noći spetljala? Ja u cilindru stojim. nikoga samnom nema, ja sam........ kraj razbitog zrcala........

SERGEJ JESENJIN " PJESME "