ZAJEDNIŠTVO

PRAVO ZAJEDNIŠTVO

U pravom su zajedništvu ljudi iskreni. Pravo zajedništvo nije površno čavrljanje. To je iskren razgovor, iz srca, katkad bolno iskren. Ljudi govore o svojim bolima, otkrivaju osjećaje, priznaju pogreške, sumnje i slabosti, traže pomoć i molitvu.

Takvo je pravo zajedništvo upravo suprotnost onome što se katkad susreće u crkvama. Umjesto ozračja iskrenosti i poniznosti, ondje možete naići na pretvaranje, glumatanje, površnu pristojnost i plitak razgovor. Ljudi nose maske, paze da se ne odaju i ponašaju se kao da im u životu uvijek cvatu ruže. Takav stav ubija pravo zajedništvo.

Tek kad iskreno razgovaramo o svojem životu, možemo iskusiti pravo zajedništvo.

“Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima (…) Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama.” (1 Ivanova 1, 7-8) 

Biti iskren, dakako, zahtijeva i hrabrost i poniznost. To znači nositi se sa strahom od razotkrivenosti, odbacivanja i mogućnosti da nas opet povrijede. Zašto bi se itko tome izlagao?

Zato što je to jedini način da duhovno sazrijevamo i da budemo emocionalno zdravi.

U pravom zajedništvu odvija se razmjena. Razmjena je umjetnost davanja i primanja,međusobnog oslanjanja.

Razmjena je srce zajedništva: građenje uzajamnih odnosa, dijeljenje odgovornosti i međusobno pomaganje.

U pravom zajedništvu ljudi su sućutni. Sućut zadovoljava dvije temeljne ljudske potrebe: potrebu da vas razumiju i   potrebu da prihvate vaše osjećaje. Svaki put kad razumijete i prihvaćate nečije osjećaje, gradite s njim zajedništvo. Ali, nevolja je u tome što smo često u prevelikoj žurbi da ispravljamo stvari pa nemamo vremena iskazati ljudima sućut. Ili smo odviše zaokupljeni vlastitim bolima. Samosažaljenje ubija sućut prema drugim ljudima.

U pravom zajedništvu ljudi su milosrdni. Zajedništvo je okružje milosti gdje se pogreške “ne utrljavaju u nos”. Zajedništvo se zbiva kad milosrđe nadvlada pravdu.

Milosrđe nam je svima potrebno jer se svi spotičemo i padamo; treba nam pomoć da se vratimo na pravi put. Moramo biti milosrdni prema drugima i moramo biti spremni primiti milosrđe od drugih.

Pravo zajedništvo ne može se imati bez praštanja. Bog upozorava da moramo praštati jer gorčina i zamjeranje uvijek uništavaju zajedništvo. Nesavršeni smo pa neizbježno povrijedimo jedni druge kad god smo dugo zajedno. Katkad to činimo namjerno, a katkad slučajno. Potrebno je vrlo mnogo milosrđa i milosti da bi se stvorilo i održalo zajedništvo.

Milost koju je Bog iskazao nama poticaj je da iskzujemo milost jedni drugima. Ne zaboravite, nikad se od vas neće tražiti da nekome oprostite nešto drugo osim onoga što je Bog vama već oprostio.

Mnogi ljudi nevoljko iskazuju milosrđe zato što ne razumiju razliku između povjerenja i oproštenja. Oprostiti znači ne kopati po prošlosti. Povjerenje ovisi o tome kako će se netko ubuduće ponašati.

Oproštenje mora biti trenutačno, bez obzira na to je li ga osoba zaslužila ili ne, a povjerenje se može ponovno izgraditi s vremenom.

About these ads

KLIŠEJ JE ISTINIT!

Žene žele zajedništvo zbog ljubavi, a muškarci zbog seksa

Datum objave:
15.03.2011 09:52

Autor: tportal.hr

Povećaj veličinu slova
Smanji veličinu slova

Pošalji prijatelju
Ispiši stranicu

Teza da žene ulaze u zajedništvo s muškarcem zbog ljubavi, a muškarci zbog redovitog seksa možda zvuči kao klišej, odnosno generalizacija, ali znanstvenici tvrde da je točna

Najnovije istraživanje pokazuje da se žene odlučuju na zajednički život s muškarcem jer smatraju da je to veliki korak prema braku. Muškarci pak pristaju na zajednički život jer se nadaju redovitom seksu, ali očekuju i da će im to biti dobar test veze na osnovi kojega će znati isplati li se ostajati u vezi.

Vezane vijesti

• Zašto nije dobro živjeti zajedno prije braka?(11.06.2012)

još vijesti na temu

Ova otkrića ozbiljno narušavaju vjerovanje mnogih da je izvanbračno zajedništvo zapravo isto što i brak jer pokazuju da je obvezivanje partnera znatno manje nego u formalnom braku. Zanimljivo je da se posljednjih godina sve više ljudi odlučuje na izvanbračnu zajednicu, a nešto manje i na 'potpisani' brak.

Istraživanje je pokazalo i da oba spola smatraju da zajednički život donosi brojne koristi – od provođenja više vremena zajedno do dijeljenja životnih troškova. 'Unatoč tomu, naše je istraživanje jasno pokazalo da su muškarci kao najveću prednost zajedničkog života istaknuli redoviti seks, a to je nešto što nisu imali prije zajedničkog života s partnericom', naglasio je profesorica Penelope Huang koja je i vodila istraživanje.

Objasnila je i da su muškarci, za razliku od žena, zajednički život znatno manje povezivali s brakom: 'Oni na to više gledaju kao na pokus koji će im otkriti je li njihova partnerica zaista materijal za brak.'

U istraživanju koje su proveli znanstvenici sa sveučilišta California Hastings San Francisco, sudjelovalo je 200 muškaraca i žena u kasnim dvadesetima. Ispitanici su odgovarali na niz pitanja vezanih uz zajednički život. Rezultati su otkrili već poznato – žene traže ljubav, a muškarci najčešće redoviti seks.

"Pođi kamo te srce vodi" 
Susanna Tamaro
"U životu svakog muškarca, postoji samo jedna žena s kojom može postići savršeno zajedništvo,
a u životu svake žene samo jedan muškarac s kojim se može osjećati potpunom .
 No, međusobni susret, sudbina je koju dožive samo rijetki, malobrojni.."



što mislite o tome...?????

Zajedništvo u kući – pozitivne osobe

Ubrzani ritam života često nas sprečava da posvetimo vrijeme onome što smatramo najvažnijim – porodici.

1

2

3

4

5

Nažalost, to se vrlo često negativno odražava na porodične odnose, pogotovo odnose roditelja i djece.
Neprestano razmišljamo na način "samo da ovo završim pa ću se posvetiti svojoj porodici, imaću više vremena za njih". Međutim, jedna stvar vuče drugu i nakon nekog vremena se osvrnemo i shvatimo da smo već mnogo toga propustili, ali i da ne vidimo kraj obavezama zbog kojih još duže vrijeme nećemo uspjeti posvetiti se nekim zajedničkim aktivnostima.
Posljedice
U porodicama, zbog nedostatka vremena i usmjerenosti roditelja na egzistencijalne probleme, najviše trpe djeca. Roditelji ne uspijevaju uspostaviti blizak odnos s njima, gube kontakt sa dešavanjima u njihovom životu, a s vremenom dijete postaje sve samostalnije i ne obraća im se za pomoć i podršku.
Sunčana Kusturin, dipl. socijalni radnik, navodi da je zajedništvo u porodici jedan od bitnih faktora zaštite koji može utjecati na to da li će se kod djeteta pojaviti poremećaj u ponašanju ili će ono odrasti u jaku, samostalnu i pozitivnu osobu. Zajedničke aktivnosti porodicama pomažu u uspostavljanju i odražavanju pravila, granica i rituala te potiču interakcije među članovima porodice, što omogućava razvoj porodičnog sistema.

NJEGOVANJE ZAJEDNIŠTVA

Pravo zajedništvo između vjernika može stvoriti samo Sveti Duh, ali kroz izbor i predanje za koje se mi odlučujemo.

Da bi se stvorilo kršćansko ozračje ljubavi u zajednici, potrebni su i Božja sila i naš trud.

Mnogi ljudi, nažalost, odrastu u nezdravim obiteljskim odnosima pa im nedostaju odlike potrebne da bi se njegovao pravi odnos. Njih treba naučiti kako da se odnose prema ostalima u Božjoj obitelji i kako da se s njima slažu – Novi zavjet je pun uputa o zajedničkom životu.

Ako ste umorni od neiskrenog druženja i ako biste željeli iskusiti pravo zajedništvo i zajednicu punu ljubavi u maloj grupi, morate donijeti nekoliko teških odluka i izložiti se riziku.

Za njegovanje zajedništva potrebna je iskrenost. Trebat će vam dovoljno ljubavi da kažete istinu i onda kad biste radije prešli preko nekog problema i ne razgovarali o njemu. Iako je lakše odšutjeti kad ljudi oko nas grješnim ponašanjem nanose štetu sebi i drugima, takav postupak ne odražava odnos ljubavi.

Mnoga crkvena zajedništva ostanu površna zato što se boje sukoba. Kad iskrsne kakav problem koji bi mogao uzrokovati napetost ili neugodu, preko njega se smjesta prelazi kako bi se sačuvao privid mira. Uskoči osoba kojoj je uvijek najviše stalo da se sve izgladi, trudeći se da svima sve opet bude pravo – i ništa se ne riješi, a svi potiskuju nezadovoljstvo. Svi znaju u čemu je problem, ali o njemu nitko otvoreno ne progovara. To stvara bolesno okružje tajnovitosti, u kojem cvate trač. Pavlovo je rješenje vrlo izravno:“Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima.” (Efežanima 4,25)

Pravo zajedništvo, bilo u braku, u prijateljstvu ili u crkvi, ovisi o iskrenosti. Neugoda sukoba zapravo je put prema prisnosti u svakom odnosu. Sve dok vam ne bude dovoljno stalo da se suprotstavite i da razriješite problem koji se ispriječio, nećete se zbližiti.

Ali – iskrenost nije izlika da uvijek, gdje god želimo i kad god to želimo govorimo što želimo. To se naziva nepristojnošću. Biblija nam kaže da za sve postoji vrijeme i mjesto. Nepromišljene riječi ostavljaju trajne rane. Bog nam kaže da u crkvi međusobno razgovaramo kao članovi obitelji koja se voli:“Na starca se ne otresaj, nego ga opomeni kao oca, mladiće kao braću, starice kao majke, djevojke kao sestre – u svoj čistoći.” (Titu 3,10)

Njegovanje zajedništva podrazumijeva poniznost. Uznositost, uobraženost i tvrdoglavi ponos razaraju zajedništvo brže nego išta drugo. Ponos podiže zidove između ljudi, a poniznost gradi mostove. Poniznost je ulje koje zaglađuje i podmazuje prijateljstvo. Zato Biblija kaže: “Svi služite jedni drugima ponizno jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost.” (1 Petrova 5,5)

Ponos sprječava da u našem životu djeluje Božja milost, koja nam je potreban da bismo sazrijevali, mijenjali se, ozdravljali i pomagali drugima. Poniznost se može razvijati na vrlo praktičan način:tako dapriznajete svoje slabosti, da budete strpljivi kad se radi o slabostima drugih ljudi, da primate opomene i da drugima pokazujete u čemu griješe.

Biti ponizan ne znači o sebi misliti loše, nego manje. Ponizni su ljudi uvijek usredotočeni na to da služe drugima i da ne razmišljaju puno o sebi.

Za njegovanje zajedništva potrebna je uljudnost. Biti uljudan znači poštovati međusobne razlike, biti obziran prema tuđim osjećajima i biti strpljiv prema ljudima koji nam idu na živce.

Istina je da svi imamo mušice i osobine koje drugima idu na živce. Ali zajedništvo nema nikakve veze s time koliko si međusobno odgovaramo. Temelj našeg zajedništva je naš odnos s Bogom – obitelj smo.

Tajna uljudnosti jest, među ostalim, to da razumijemo odakle ljudi dolaze. Ako znamo što su proživjeli, imat ćemo više razumijevanja. Umjesto da razmišljamo kako još nisu ni blizu zrelosti, radije razmišljajmo o tome koliko su napredovali, unatoč bolima koje su proživjeli.

Za njegovanje zajedništva potrebna je povjerljivost.  Samo u sigurnom ozračju topline, prihvaćanja, povjerenja i povjerljivosti ljudi će biti iskreni i govoriti o svojim najdubljim bolima, potrebama i pogreškama. Ono što se izgovori u vašoj grupi, mora ondje i ostati; grupa taj problem treba rješavati, a ne o njemu pričati drugima.

Za njegovanje zajedništva potrebna je redovitost. Moramo se naviknuti da se sastajemo. Navika je nešto što dolazi s redovitošću, a ne s povremenim sastancima. Moramo provoditi vrijeme – mnogo vremena – s ljudima da bismo izgradili odnose.

Zajedništvo se ne gradi na temelju toga odgovaraju li nam okolnosti ili ne (“sastat ćemo se kad za to budem raspoložen”), nego na uvjerenju da mi je ono potrebno radi duhovnog zdravlja.

Ako ste član neke male grupe koja se sastaje u nečijem domu ili u crkvi, bilo bi dobro da se u svojoj grupi obvežete na devet obilježja biblijskog zajedništva:

• da ćete iskreno razgovarati o svojim osjećajima (otvorenost)
• da ćete se međusobno hrabriti (dijeljenje iskustava)
• da ćete se podupirati (sućut)
• da ćete si praštati (milosrđe)
• da ćete u ljubavi govoriti istinu (iskrenost)
• da ćete priznavati svoje slabosti (poniznost)
• da ćete uvažavati međusobnu različitost (uljudnost)
• da nećete ogovarati (povjerljivost)
• da će vam sastanci biti važni (redovitost).

Kad pogledamo taj popis, očito je zašto se pravo zajedništvo malokad ostvaruje. Za njega treba odustati od usredotočenosti na sebe i od neovisnosti, da bismo se počeli oslanjati jedni na druge.

Ali, dobrobiti zajedničkog življenja mnogo su veće nego ta cijena koju plaćamo – i pripremaju nas za nebo.